Zabrđe: Tri sestre zajedno i u bolesti

0

KOTOR-VAROŠ, 24. marta – Dom porodice Begović u kotorvaroškom naselju Zabrđe na prvi pogled ni po čemu ne odudara od ostalih domaćinstava u ovom kraju, ali kad smo ušli u njega, zatekli smo tri teško oboljele kćerke.

Na urednom dvorištu dočekali su nas domaćini Miroslava i Dragan i uveli u još uredniju kuću, gdje Begovići žive sa kćerkama. Danica (31), Velinka (30) i Milana (27) rođene su kao zdrave bebe, ali su u ranom djetinjstvu oboljele od leukodistrofije, teške, rijetke i nasljedne bolesti za koju ne postoji lijek. Dvije su nepokretne i skoro da ne govore, dok se jedna otežano kreće i teže govori.

“Normalno su prohodavale, normalno progovarale – sve se odvijalo u svoje vrijeme. Počele su obolijevati postepeno, prvo je oboljela najstarija Danica, a kasnije je bolest zahvatila i Velinku i Milanu”, počinje priču Miroslava.

Ova majka se ne odvaja od tri mezimice, uvijek je tu za svoje djevojke, a svoj život je, uz supruga Dragana, podredila samo njima. Supružnici Begović su nezaposleni, a sa njima živi i Draganova majka Danica, devedesetogodišnjakinja koja, koliko joj to godine dozvoljavaju, pomaže sinu i snahi u njezi oboljelih.

“Živimo, preživljavamo… Teško jeste, ali se borimo. Nezaposleni smo, ali i da imamo priliku za posao, ne bismo mogli raditi, jer jedno od nas dvoje uvijek mora biti kod kćerki. Dragan je obolio, ima povišen šećer, visko pritisak, a stradalo mu je i srce”, kazala je Miroslava.

Begovići nemaju automobil, nemaju ni osiguranje, a ne posjeduju, kažu, ni lična dokumenta. Sve lijekove koji su potrebni Draganu, kao i preglede moraju da plate.

“Kćerke sada imaju potrebu za zubarom, jer su im zubi u lošem stanju. Do ljekara je teško doći, auta nemamo, komšije nam pomažu, ali ljudi rade i imaju svojih obaveza”, nastavlja Miroslava i dodaje da su im komšije dobre, te da im njihova podrška mnogo znači.

Otkud majci snaga za sve nedaće koje su snašle ovu porodicu, ni ona sama ne zna. Kaže da će se za svoju djecu boriti dok god bude mogla puzati i mrdati malim prstom.

“Kad mene ne bude, valjda ih niko neće ostaviti na ulici”, dodaje.

Radovan Ristić, izvršni direktor Udruženja distrofičara Banjaluka, kazao nam je da su Begovići jedna od najugroženijih porodica koje su njihovi članovi, te da se, zajedno sa Savezom distrofičara RS, trude da ih uključe u svaku akciju.

“Prije tri godine smo, po njihovoj želji, nabavili kravu. Oni su vrijedni i hoće da rade, ali nemaju uslova, ni mogućnosti, jer kćerke ne mogu ostaviti same.

U saradnji sa Savezom distrofičara i Fondom za profesionalnu rehabilitaciju, njihova želja bila je da im bude nabavljena još jedna krava, za čiju smo kupovinu obezbijedili sredstva”, naveo je Ristić, dodajući da su Begovići i više nego skromni.

Ristić je pozvao sve ljude dobre volje koji su u mogućnosti da pomognu ovoj porodici u vidu prehrambenih paketa i paketa za higijenu.

Svi zainteresovni mogu da se jave Udruženju distrofičara Banjaluka.

Nezavisne novine / Biljana Savić-Regulić / Foto A. Čavić

PODELI