Đuro Krčić: Sprem’te se sprem’te radnici… Posao iz snova ili noćna mora?

0

KOTOR VAROŠ, 11. oktobra – Imamo ARMIJU nezaposlenih,a počeli smo smo skromno,od VODOVA,ČETA,BATALJONA…

Nezaposlenost je veliki problem, s kojim se suočava cijeli svijet, zato ni Bosna i Hercegovina nije izuzetak (čak šta više…). Posao se nalazi jako teško, a  gubi veoma lako i zato je puno više onih koji ostaju bez posla, nego onih koji ga nađu i zadrže.

Sa  560. 000 nezaposlenih  (ili  44,6 odsto) prema najnovijim podacima Svjetske banke, Bosna i Hercegovina  je rangirana kao najsiromašnija zemlja regiona (Srbija ima blizu 800 000 ili 35,1% nezaposlenih, Hrvatska 385 000 ili 18,6% a Makedonija je najbolja u ovoj regionalnoj konkurenciji sa manje od 380 000 nezaposlenih ili 18 procenata).

Zato BiH mora da uhvati posljednji voz i da počne sprovoditi reforme kako bi se po svaku cijenu unaprijedila poslovna klima sa ciljem privlačenja kako inostranih tako i domaćih investitora,  što bi samo po sebi dovelo da smanjenja stope nezaposlenosti.

Zabrinjavajuće je što ne postoji jasna vizija da se tržišni ambijent popravi, a što uz političku klimu djeluje obeshrabrujuće za nova investiranja.  Iako su iz EU predložene konkretne mjere (između ostalih usvajanje seta reformi tržišta rada, povećanje stope stimulacije kod zapošljavanja, promocija mlade populacije u radnu snagu) skoro da ništa nije urađeno, što bi makar za neki procenat smanjilo ove katasrofalne brojke.

Jedan od najvećih problema kod zapošljavanja je problem mladih (osobe od navršenih 15 do 30 godina).

Statistički podaci ukazuju na to da je stopa nezaposlenosti mladih u većini zemalja, bez obzira da li je riječ o zemljama u tranziciji, zemljama u razvoju ili ekonomski razvijenim zemljama, znatno veća od stope ukupne nezaposlenosti.

Ovo je naročito izraženo u BiH. Nezaposlenost među mladima u BiH najviša je u regiji i iznosi visokih 57,9%.

Entitetski zavodi za zapošljavanje u posljednjim izvještajima koriste informaciju da su od ukupnog broja nezaposlenih u Bosni i Hercegovini trećina mladi dobi do 30 godina.

Svjetska banka navodi podatak od 40 % nezaposlenih.

Shodno navedenim podacima, postavljaju se pitanje šta je to uzrok ovolike nezaposlenosti i kako je riješiti ili bar umanjiti.

Uz sistem koji bi trebao omogućiti povezivanje sa poslodavcima, veoma bitan faktor je i angažovanost i aktivnost mladih koji traže posao. Sam podatak da su mladi sa ovih prostora među najpasivnijim u Evropi  govori da i oni sami moraju biti preduzimljiviji kada je u pitanju „vlastita koža“ i da ne mogu samo sjediti i čekati najnovije vijesti sa  Zavoda za zapošljavanje, jer onaj ko ima ambiciju da visoko skoči, mora uzeti dobar zalet.

Prema nekim procjenama, na biroima su više od dvije generacije diplomaca (oko 50 000) i mnogi poučeni lošim iskustvom postali su još neaktivniji i skoro odustali od zaposlenja bilo koje vrste.

Oni kao da su se navikli na svoj „nerad”, pa sada nikako da se oslobde te navike. Zbog svega ovoga jasno je da veliki radni potencijal ostaje neiskorišten iako BiH ima najnižu stopu učešća u tržištu rada u Evropi sa samo 44 % radno sposobnog stanovništva.

Baveći se ovom temom često mi na pamet padne anegdota iz vremena kada je jedan komšija često išao do biroa, da se raspita ima li šta od posla. I tako, poslije  nekoliko godina na pitanje IMA LI ŠTA OD POSLA, službenica mu na njegovo veliko iznenađenje kaže:  IMA! A olata  2000 evra, auto, stan, troškovi odvojenog života…

U jednom momentu on je ljutito prekide: Ma koga vi zezate, otkud vam pravo? Pa vi ste prvi počeli gospodine, reče mu službenica. I agonija se nastavlja.

Sjećam se i situacije koja se desila prije desatak godina kolegi sa posla, koji je takođe došao da se prijavi na na evidenciju Zavoda za zapošljavanje i kada je pokucao na vrata da uđe u kancelariju uočio ja veliki natpis na vratima: „NEZAPOSLENIMA ULAZ  ZABRANJEN”!

Mnogobrojne gradske kafane, pogotovo u ljetnjim mjesecima, okupirane su od strane mladih, uglavnom nezaposlenih ljudi, koji ili studiraju ili redovno posjećuju Biro za zapošljavanje . Ispijanje kafe, dopisivanje putem društvenih mreža, čavrljanje ili gledanje „u prazno“ traje satima, mjesecima, godinama…

Nemaju posla, ali nisu nešto ni zainteresovani za slabo plaćena radna mjesta, posebno u privatnom i proizvođačkom  sektoru, te tako sa godinama gube radne navike (ako su ih imali) ili ih nikada nisu ni stekli.

Ako je ovo majka BiH, jadna nam majka! Ovdje su možda i roditelji najviše krivi (oni su uvijek krivi za sve) jer je san svakog od njih da izvede djecu na pravi put – PUT KA GRANIČNOM PRELAZU.

Lako je pisati o ovom problemu, to svako može, ali kako ga riješiti, zaboraviti ove brige, šta raditi i kako u najmanju ruku ne razmišljati o ovom životnom i egzistencijalnom pitanju.

Rješenje: NOSITE  CIPELE  DVA  BROJA  MANJE !!!

Ali ne treba se razočarati, dovoljno je sjetiti se  da I ONDA KAD ZAKASNIŠ NA SVE VOZOVE, NE TREBA TUGOVATI,J ER ZDRAV ČOVJEK I PJEŠKE MOŽE STIĆI DO CILJA …

Đuro KRČIĆ

 

PODELI