Kotor Varoš: Nakon 31 godine ponovo u školskim klupama

16

KOTOR VAROŠ, 15. AVGUSTA – Jedna od najuspješnijih generacija kotorvaroške Osnovne škole „Bratstvo-jedinstvo“ okupila se ponovo u školskim klupama i nakon 31 godine evocirala uspomene na najljepše godine svog života.


Generacija, koja se može smatrati izuzetnom, baš posebnom, već treću godinu u nizu obilježava maturu i njeguje prijateljstvo, jer je njegova vrijednost nemjerljiva.

A da nisu zaboravili đačke dane i vrijeme provedeno u školskim klupama najbolje govore riječi današnjeg direktora Osnovne škole Dušana Petrušića, kojem su uručili košarkaške table, obručeve, lopte i mrežice, kako bi nove generacije provodili više vremena na školskom igralištu.

„Zaista sam dirnut ovim gestom i nemam riječi kojima mogu da opišem moje lično, ali i zadovoljstvo svih zaposlenih u našoj obrazovnoj ustanovi. Iz njihove priče sam saznao da su muški članovi ove generacije većinu vremena provodili na školskom igralištu, tako da je ovo poklon za generacije koje dolaze i primjer koji treba da slijede“, istakao je Petrušić.

Pored 22 učenika na obilježavanju godišnjice mature prisutni su bili i nastavnici biologije Vojka Stolić i Ranko Gavranić, srpsko-hrvatskog jezika Mira Olujić i Željko Delić, njemačkog jezika Tomo Olujić i geografije Branko Rusmir.

„Bila je ovo jedna od respektabilnih generacija u svakom pogledu i drago mi je što su danas uspješni ljudi koji imaju porodice, a poneki čak i unuke. Jednostavno, životna sudbina rasula ih je širom svijeta, ali kao u Bajaginoj pjesmi „Moji su drugovi“ uvijek kad se sretnu naprave atmosferu za pamćenje“, rekao je nastavnik geografije u to vrijeme Branko Rusmir.

Bivši učenici, a došli su iz Amerike, Holandije, Austrije, Njemačke i Slovenije, su se prisjetili brojnih zgoda i nezgoda iz đačkih klupa. Vrijeme u kojem su odrastali, kako ističu, bilo je potpuno drugačije od sadašnjeg, srećno i bezbrižno.

„Bez obzira na naše poslovne obaveze početak avgusta je rezervisan za tradicionalno okupljanje. Jedinstven je osjećaj vidjeti nasmijana lica, ljude kojima, pokazali su to i ovog ljeta, nikad ništa nije teško“, naglasio je Muhamed Škorić, koji je stigao iz Holandije i zahvaljujući angažmanu njegovih poslodavaca (Jordi Linneman i Jorryt Taekema) uručena je donacija Osnovnoj školi.

Zijada Skopljak već dugi niz godina živi i radi u Austriji i ističe kako je susret sa školskim drugovima za nju izuzetno emotivan.

„Vrijeme kao da se vratilo, zaista ne mogu da opišem taj osjećaj. Prosto je nezamislivo da je proteklo toliko godina, a da smo ponovo zajedno. Zahvalnost za naše današnje karijere dugujemo učiteljima i nastavnicima, koji su nas učili da logički razmišljamo, kako treba da učimo i da zavolimo nova saznanja“, poručila je Skopljakova.

Maturanti generacije 1975 su se prisjetili svih svojih drugova, a posebno je bilo emotivnno prisjećanje na nedavno preminulog Samira Arapa.

„Izgubio je bitku sa opakom bolešću, kao i njegova supruga, ali naša je obaveza da pružimo podršku njegovoj djeci i to ćemo činiti svake godine“, poručili su maturanti „humanitarci“.

Razigrani i veseli maturanti su se družili do kasno u noć u jednom od kotorvaroških restorana. I zaslužili su. Uz finu gastronomiju i taktove muzike koji su ih podsjećali na najljepše dane njihovog odrastanja.

PODELI

16 KOMENTARA

  1. Pas upravo vi Srbi ste to uradili, Aleksandre.Opisao si se bolje od Mehmedalije Selimovica.Muslimani ne mrze svoje pretke ali mrze sami sebe kao Mesa Selimovic.Kad se od Srbina postane musliman to je dobro a kad imas Muslimna koji je Srbin, ko Mesa Selimovic, to je strasno.Sve je Mesa odlicno opisao ali sve si pogresno shvatio Aleksandre.U djelima Mese Selimovica nema nijedne ispravne misli osim opisa mrznje.Mesina mrznja bazdi iz svih njegovih djela iako besprijekorno opisana uopste nema nijednu knjizevnu vrijednost….Vi Srbi ste ubijali iz mrznje svoju bracu muslimane upravo radi te zle krvi naslijedjene, u ovom nasem bivsem ratu a u II svjetskom Srbi su ubijali Srbe-partizani i cetnici, radi ideoloskih razloga i razlika.Bosnjak, nesretno i izmisljeno nacionalno ime za muslimana je veci prebjeg, kako ti to nazivas konvertit,Bosnjak je bjezanje od muslimana, i taj Bosnjak ti je rodjeni brat.Nemoj biti bukvalan i u mojem opisu svoga brata gledati je li nam pradjed bio Simeun obojici,opet ces ti njega gledati kao muslimana.Zao mi onih krmaka koliko ih je pojeo.Realno u toj vasoj teoriji o srpstvu ja jos nisam cuo nijednog Srbina da kaze da je nekad bio musliman ili Bosnjak.Ima ih da su …poslusaj divnu pjesmu “Dosta mi je Allah moj”……Sva stvar je u nauku Aleksandre.A te sto si citao, od mene boljeg nema.

  2. У томе и јесте квака Ибро. Брат ти је, за разлику од тебе, схватио ко је и од кога је. Снаха, такође, хоџина кћи, није тек тако истетовирала крст. Зато што жена зна које је вјере, ко су јој преци, од кога је постала. Исто као што и ти знаш да ти се прађед звао Симеун, да си из српске свештеничке породице, да ти у венама тече крв српска и православна. Код тебе је присутан принцип конвертитства. У питању је сложеност феномена конвертитства. О томе су говорили и писали много паметнији од мене и то је објашњено и стручно и кроз умјетничке форме. О конвертитима имамо сјајне мисли великог Меше Селимовића, у оној метафори о потоку који се одвојио од матице и зауставио; назад не може, а за напред је нејак, слабашан. Човек који промени веру, а потом и нацију, као у твом случају, избрисао је све што је било до тада. Он више не може да говори о својој породици, прецима, свом роду. Он је неко ко почиње од нуле, ништак, човек без биографије, младица тек засађена на ледини. Такав човек је свестан свега а нарочито презира своје околине, родбине, пријатеља, кумова, својих дојучерашњих сународника и у њему се рађа мржња. Понижен је, ћути кад се у друштву прича о историји, породичној традицији, далеким рођацима… И онда долазе ратови. Такав човек постаје звер и креће да убија све оне који су живи сведоци његове превере, срамоте, његове издаје предака и свог народа. Он сумануто почиње да убија све који знају његову слабост, његов историјат, верујући да ће тако са лица земље уклонити оне који могу да сведоче о његовој срамоти.

  3. Pa i po kletvama se vidi koliko patite, ko klete taj pati.Moje Bosnje jadikuju za Srbima ko Mesa Selimovic.Oni mrze sto su muslimani.Religija je individualna stvar a kolektivna sudbina.Primjerice moj rodjeni brat mrzi sto je musliman i tvrdi isto sto i ti Aleksandre. A nas dva brata rodjena.On i zena mu jedu svinjetinu, ja i moja zena ne jedemo.Oni mrze Turke, snaha Amira, hodzina unuka je istetovirala krst na ruci a moja kci klanja, ja ne mrzim Turke, znam da su nam donijeli Islam u Bosnu, kupanje, hamami, burek i cevape.A sada malo o toj vasoj srpskoj filozofiji, naime, helem,u svojem rukopisu Kotor Varos Ratni Raspored koji jos nije izasao i koji mozda prepravim u naslov Caj bez secera iam jedna recenica koja glasi :”Srbi su prije rata tvrdili da su ugrozeni od Muslimana i Hrvata. Bila je to smrtno ozbiljna recenica i sasvim je neozbiljno tvrditi kako je smijesna i do kraja blesava……..Ova recenica je presudna u opisu Bosnjaka, koji su rodjene budale, ne oni iz viceva, nego prirodno. Tadasnji Muslimani su to radili, smijali se, cikorilli, keslali a i to nije nista, to je u stvari bila dijagnoza koja nije puno razlicita ni danas. Oni vas Srbe ubjedjuju da niste umjesto da su vam rekli da jeste ugrozeni i da cete biti jos ugrozeniji pa se dohvatili onoga cega ste vi-kame, kamena, toljage,flase, noza. Medjutim poklaste ih ko pilice.Mozda hoces a mozda neces shvatiti moje pisanje, ne postoji ziv Bosnjak ni Srbin koji to zna to napisati bolje od mene a razlog mojih pisanja je prost-ne sto sam pisac nego zato sto branim svoj zivoit i zanam ga braniti, i od vas i od Bosnjaka.Prosto, posto sam musliman.

  4. Мој Ибрахиме, овако вам је Владика Данило зборио. Вама потурицима онога доба… Исто вриједи и данас:

    ”Бог вас клео погани изроди што ће турска вјера међу вама? Куда ћете с клетвом прађедовском? Су чим ћете изаћ пред Милоша и пред друге српске витезове, који живе доклен сунца грије?”

  5. Cisto sumnjam Aleksandre da smo mi muslimani Srbi ali zasigurno znam da su Srbi muslimani.Taj srpski problem vi konotate sasvim pogresno.Ufatio vas je svesrpski nacionalizam i interesantno je da vam niko ne osporava to srpsko ime,koje u stvari prikriva vas vlaski identitet a ovi moji smotani Bosnjaci fakticki okupani Srbi sa Islamom ili bez Islama, jesu vasa braca.Islam je religija a ne Srbin ili Bosnjak.Nu, Balkan radja mutave ljude, pretezno kurcevite, neobuzdanog mozga i lose pameti.A Srbin ne postoji u Bosni.Nikada Bosna nije rodila Srbina nego geografski prostor koji je iznjedrio pagane i bogumile preporodio je Islam s istoka i donio vjeru, kulturu, hranu,,,,i picku moj Aleksandre.Onu bosansku.Nisu sve picke iste…..

  6. Не рече нам Ибрахиме коју ти је славу прађед Симеун славио? Вазда се код нас Срба зборило да је потурица гори од Турчина, а Његош би рекао ”Нико крупно к'а Турчин не лаже”. Види се да у теби има српске крви, бори се часна српска крв са том поганом потуричком и зато си вазда растресен, унезвијерен, не знаш ни ко си ни шта си. Лијепо је то Меша Селимовић описао, говорећи о муслиманима у БиХ:

    ”Најзамршенији људи на свету.

    Ни са ким историја није направила такву шалу као са нама.

    Стали смо на пола пута, забезекнути.

    Не можемо више никуд.

    Отргнути смо, а нисмо прихваћени.

    Као рукавац што га је бујица одвојила од мајке реке, и нема више ни тока ни ушћа, сувише мален да буде језеро, сувише велик да га земља упије.

    С нејасним осећањем стида због порекла, и кривице због отпадништва, нећемо да гледамо уназад, а немамо куд да гледамо у напред, зато задржавамо време, у страху од ма каквог решења.

    Презиру нас и браћа и дошљаци, а ми се бранимо поносом и мржњом.

    Хтели смо да се сачувамо а тако смо се изгубили, да више не знамо ни шта смо.

    Несрећа је што смо заволели ову своју мртвају и нећемо из ње.

    А све се плаћа па и ова љубав”.

    Сад ти је, мој Ибрахиме, можда мало јасније ко си, шта си и од кога си…

  7. Jeste, pradjed a bio je pop Simeun.S oceve strane.Promijenio je ime u Sulejman da bi zadrzao imanje,u vrijeme Turaka,imao je pop negdje oko 700 duluma zemlje, podrucje oko Buzima i Cazina.Imao je 2 sina kojima je ostavio imanje i poslije odlaska Turaka stariji sin Mumin ubija svog brata u vec vrijeme vladavine Kralja Petra, da bi bi njemu samom ostala sva oceva zemlja.Po pricanju moje majke, odsjekao je brat bratu glavu koju su pronasli zandarski psi u jarku, u jednoj zivici.Tijelo je zakopao pa su zandari naredili da pokaze gdje je, uhapsen je i tada odlezao samo 6 mjeseci u restu, zatvoru.Tako je kao jedinac naslijedio svu tu zemlju.To se zove zla krv popa Simeuna.Mumin u kasnijim desavanjima u Krajini koja se zvala Krajina -krvava haljina prodaje svu zemlju za dukate i seli se u selo Vranic, Kotor Varos gdje kupuje oko 500 duluma zemlje, u zamjenu za onu sto je imao. Tu dobija sina, mog oca Zajima, jedinca i 5 kceri-mojih tetaka.Majka mi je Bisera iz Mehovaca, rodjena Kovac.Sticu 9-ro djece u Vranicu, mojih brace i sestara ali ne i mene.Prodaju svu tu zemlju, koju su prodavali komad po komad i ranije i sa kesom dukata silaze u Kotor Varos gdje kupuju oko 10 duluma zemlje, negdje oko 50 ih godina i kucu od Halila Mesica.U toj kuci se radjam ja.Praunuk popa Simeuna, Ibrahim……i….majka mi je klanjala svaki dan, bila je potpuna vjernica, sva i svemu i kao najmladjem sinu puno pricala o Srbima.I ispricala mi je tu razliku u vjeri izmedju vas i nas, vas Srbe je nazivala krivovjernicima,inovjernicima ili prosto “Vlasi”.Ako bi ugledala kakvog finog Srbina govorila je :”A jeste fin ne falec mu zakona”.Nije krila da su nekadasnji moji bili Srbi ali mi je objasnila da vjerovanje u jednog Boga, Allaha Dz. sh. te ljepota Islama upravo cini tu razliku izmedju Srba i nas muslimana.Postovala je Srbe i cesto je govorila “Pomoz Bog”, svakom Srbinu pa je tako u neznanju pozdravljala i katolike, Hrvate.Nikad nije rekla Faljen Isus.A pricala je ikavski……….A pisac postaje komunista.Nijedno od nas 10-ro njihove djece nije bilo vjernik.Radjani smo od 1943 pa do 1960 godine.S buducim cetnicima.Srbima koji su kao i moj pradjed Simeun

  8. Pisac,
    Pa ako bi malo pogledao unazad …mozda bi i pronasao svoje pravo korijenje!?
    Ti i jesi Slobodan, samo to jos nisi svjestan!!
    Trebao si pitati pradjeda ili djeda koju je slavu slavio i ciju ikonu je drzao na tavanu???

  9. Ja sam slobodan a ti si Ibro.Kad sam bio tamo bio sam isti vi a kad sam otisao shvatio sam da nisam a i da vi niste Ibro.Niti ijedan od vas to moze biti. Ni tada ni sada.Kasnije cemo vidjeti.Narod koji je unistio drugi narod ognjem i macem ce stradati od istog tog maca.A ta vasa filozofija da drugi zive mirno s vama je onda isto kao da prestanem zaliti za njima.Oni su u stvari opasniji od vas.

  10. TI SI BEGICU DAVNO BIO ZA LIJEČENJE. I OVDJE DOK SI ŽIVIO BIO SI PLASTIČNI PRIMJER ULIZICE I PODGUZNE MUVE. ISTI SI OSTAO I KAD SI OTIŠAO. OVDJE LJUDI MIRNO I NORMALNO ŽIVE. ŠTA JE BILO BILO JE – NAZAD NEMA. A TI ŽIVI U SVOJOJ MRŽNJI I ZLU KOJE TE ZAROBILO.

  11. Mozda sam naporan za vase maloumne mozgove ali ipak ne shvatam prisustvo Tome Olujica i Mirjane Grahovac ovoj predstavi iako mozda mogu razumjeti Tomu i Mirjanu, barem na slici, naime sa Tomom i Mirom sam se nasao u Americi, Mira mi je bila razrednica a Tomo mi nije predavao, ucio sam ruski ni da ne bi bio naporan necu prenositi nase razgovore pa cu vise razumjeti njihovo prisustvo kao popnos Tome Olujica ali necu razmujeti tu Skopljak, znam je , da igra i derneci sa Srbima i ostalim nastavnicima i nastavnicima-zaista vi Srbi nemate morala i ova slika je meni Ibri, jeziva.Nije strasna radi Srba nego istom okupljanju ne shvatam smisao, nikakav. Moja opaska za ucenju bratstva i jedinstva, mozda nije na mjestu, nisu ni oni znali da ce pojedni nastavnici otici u cetnike ali je zaista ovo okupljanje svojevrsni cinizam ma kakav poriv i povod bio. Mnogi ucenici su mrtvi.A vi koji se Ibri javljate sa svojim komentarima, napisite svoja imena i prezimena.Pa da vas izbacim na tapet.Maxuz selam svima…Ibro.

  12. Bolje da si pratio nastavu na času znanje bi ti danas dobro došlo. Naporan si sa tim svojim komentarima!

  13. Lijepo je sve ovo samo nazalost, previse se toga izdesavalo, ovdje se glumi neko Bratstvo –Jedinstvo jer nikada ne moze biti kao pre!!Drago mi je da su nastavnici jos zivi.

  14. Uh kako li ruzna slika.Zar su nas ovi ucili bratstvu i jedinstvu dok su njihovi ucenici mrtvi…..u onoj mojoj nedopisanoj knjizi ima jedna recenica koja pita :”Boze, da li ti nam ili mi sami sebi sve ovo cinimo”.Zao mi te Kotor Varosu, jesi iznjedrio mene ali mi te zao sto si mjesto bez ljudi i karaktera.Sada mi zao sto sam bio ucenik tih nastavnika……

Comments are closed.