Bogdan Veleušić iz Kneževa niže desetke na medicini i piše prvi naučni rad

KNEŽEVO, 22. marta – Pomaganje ljudima, nakon polaganja Hipokratove zakletve, uskoro će postati dio svakodnevice mladog Bogdana Veleušića iz Kneževa, koga na putu do tog cilja dijele samo tri ispita i diplomski rad, uz koji će, kako stvari stoje, dobiti i priznanje studenta generacije Medicinskog fakulteta u Banjaluci, jer ga završava sa nizom desetki, a trenutni prosjek ocjena mu je 9,8. Put do medicine i izbor životnog poziva

Za najhumaniji poziv opredijelio se još u srednjoj školi, kada je, takođe, izbor pao na medicinu, nakon čega je, kako priča za “Nezavisne novine”, u potpunosti bio siguran da je ovo njegov put.

“Fascinantno mi je kako ljudski organizam savršeno funkcioniše, kakvi su to mehanizmi, a još je fascinantnije kada tražimo način da se popravi neki od njih, ukoliko dođe do toga da se pokvari. Medicini me je privukla i dinamičnost, jer medicina stalo napreduje i usavršava se. Ono što je danas, na primjer, neka smjernica ili standard, sutra već može da se promijeni ili da se usavrši. Završetak osnovnih studija je tek prvi stepenik. Svjestan sam da me očekuje konstantno učenje, usvajanje novih preporuka i smjernica”, priča Bogdan i dodaje da namjerava nastaviti svoje znanje sticati i na doktorskim studijama.

Na pitanje da li bi sada sve ponovio, odgovara da bi, uprkos svim odricanjima koja su stajala na njegovom putu, a koji ga je doveo do kraja fakulteta i kandidovanja za studenta generacije.

Odricanja, disciplina i planovi za budućnost

“Biti kandidat za studenta generacije na medicini je velika čast, ali isto tako i velika odgovornost. Prvenstveno to doživljavam kao potvrdu temeljnosti tokom samog studija. Iza toga stoji šest godina kontinuiranog učenja i rada, mnogobrojna odricanja od kafa sa kolegama, izlazaka, praznici provedeni uz knjigu i slično”, ističe on i dodaje da su disciplina i upornost najvažnije u svemu.

Podršku mu sve ove godine pružaju porodica, prijatelji, ali i kolege, jer se, kako kaže, međusobno podržavaju.

“Medicina je generalno timski rad. Sve kolege koje su došle do kraja, došle su tu jer su talentovani, jer se trude i svi mi jedni drugima međusobno pomažemo i podržavamo se. Ta međusobna podrška i saradnja veoma je važna”, ističe on.

Iako je podrška važna, ona nije dovoljna za uspjeh. Sati učenja jedino dovode do rezultata, a kako kaže Bogdan, medicina ne trpi površnost.

“Ne može nam biti cilj samo da položimo ispit, da se toga riješimo, jer mi ćemo u praksi morati da znamo da primijenimo to i da nekome spasimo život. Ja obično učim u gradskoj čitaonici, skoro pa svaki dan, nekoliko sati, nekad više, nekad manje”, kaže on i dodaje da mu prvi dio dana, koji započinje veoma rano, obično biva posvećen predavanjima i vježbama, drugi učenju, a veče ostavlja za prijatelje i rekreaciju. Balans je, kako kaže, važan da se ne sagori, a prijatelji su tu da ga podsjete na sve ono izvan medicine.

I dok znanje stiču iz knjiga i od profesora, kada krenu na praksu, kako kaže Bogdan, studenti tada postanu svjesni i odgovornosti poziva, jer greška u zdravstvu nije iste težine kao greška u nekom drugom poslu.

Dok trenutno obavlja klinički staž i privodi osnovne studije kraju, već zna šta želi dalje.

“Zanima me nekoliko oblasti iz domena konzervativne medicine. Izdvojio bih možda neurologiju, zato što mi je zanimljiva sama kompleksnost centralnog nervnog sistema, dosta je i dalje neistraženo, ima prostora za istraživanje, za napredak u terapiji i slično”, kaže Bogdan u razgovoru za “Nezavisne novine” dodajući da mu je iz oblasti neurologije i sama tema za diplomski rad.

A sem ciljeva na naučnom planu, Bogdan ima ciljeve i na poslovnom, pa nam otkriva da želi ostati u Republici Srpskoj.

“Moja primarna želja je da ostanem ovdje i da svoje znanje primijenim pomažući našim ljudima, uz kraće edukacije u inostranstvu ili u zemljama okruženja, ali opet sve zavisi od poslovne prilike. Mislim da se može i ovdje napraviti dobra karijera, ako se trudite i imate viziju”, kaže on.