‘AJDE ŠTO TI LAŽEŠ, ALI ŠTO JA LAŽEM DA TI VJERUJEM

1

KOTOR VAROŠ, 27. maja – Vjerovatno smo svi nekada u životu imali priliku da nešto ne kažemo tačno onako kako bi trebali, već da na neki način povećamo  ili umanjimo značaj te informacije, ili pak da malo ukrasimo ono što želimo da prenesemo našem sagovorniku. Kratko rečeno, svi smo mi nekada nešto slagali, bez obzira da li je to krupna laž ili neka minijaturna i beskorisna netačna informacija.

Stiče se utisak da je ljudima najteže biti iskren i da postoji bezbroj razloga zašto neko laže. Veliki engleski državnik Vinston Čerčil je jednom rekao da se najviše laže u ljubavi, lovu i predizbornoj kampanji. Ali, vremena se čini mi se mijenjaju, jer se danas laže mnogo više nego što je to nekada bilo. Laganje danas je normalno mladima, starijima, muškarcima, ženama, intelektualcima i onim manje obrazovanim, radnicima, seljacima a čak i djeci koja su tek zakoračila u školske klupe.

Svi se možemo sjetiti puno situacija u kojima nismo bili iskreni, kao na primjer kada nekome na pitanje kako ste, kažete da ste dobro, iako se u vama tog momenta miješala  gomila različitih negativnih emocija zbog nekog prethodnog događaja koji niste željeli ili kada ste na sav  glas nahvalili poslednji rođendanski poklon od drage osobe, a ni sami zapravo ne znate šta biste sa njim i zašto vam može nekada trebati. Ovo su samo neke od situacija koje su se svima dogodile, a slagali smo samo zato što nismo željeli povrijediti ili zabrinuti nama drage ljude.

Pored tzv. sitnih lažova postoji i povelika grupacija naših savremenika koju stručnjaci iz ove oblasti nazivaju patološki lažovi. Oni su osobe koji imaju stalnu potrebu i naviku laganja, varanja i manipulisanja ljudima, dok istovremeno nemaju nikakav poseban razlog zašto to čine. Njihov način života je namjerno iznošenje neistina, a često nisu ni svjesni toga. Poseban problem je kada takve osobe laganje usvoje kao najnormalniji obrazac ponašanja. Mnogi ovaj problem smatraju mentalnim poremećajem koji se teško liječi.

A zašto ljudi lažu i ko laže? Neke istraživanja koja su nedavno završena su pokazala da nema odgovora koja struktura ljudi to najviše čini. Podjednako lažu političari, ljekari, pedagozi, inžinjeri, direktori, zidari, moleri, mladi i stari. A  lažu da bi prikrili lično nezadovoljstvo, loše raspoloženje, vlastite nedostatke i osjećanja. Najbezbolnija laž je ona koja ima funkciju zaštite  i ona kada želimo da dignemo samopouzdanje sebi ili nekom drugom. Da pohvalimo novu frizuru iako frizura ništa ne valja, ili novi bolji izgled poslije višemjesečne dijete, a očito je da to nije tako. Ako  laž ima dobru svrhu korisnija je od istine.

Iz svega ovoga može se zaključiti da skoro ne postoji osoba koja bar nekad u svom životu nije slagala namjerno ili slučajno, niti postoji osoba koju neko nekada nije slagao. U ovo naše vrijeme laž nas ni malo ne iznenađuje i ona postaje sastavni dio naših života kao i „prirodan“ sastojak naše svakodnevnice.

ĐURO KRČIĆ 

 

 

PODELI

1 KOMENTAR

  1. Divne priče imate na Glasu KV. Redovno vas citamo u Švajcarskoj. Recite nam kako da da stupimo u kontakt sa vašim urednicima da nam dođete malo u Švajcarsku da napravite reportažu o našim ljudima ovdje.

Comments are closed.