ĐURO KRČIĆ: BILA JE TAKO LIJEPA…

0

KOTOR VAROŠ, 6. maja – Bila je tako lijepa, uvijek se sjećam nje, divna je ona bila… sjetih se onog jutra našega rastanka, sjetih se tihe rijeke kojom je otišla!

Ovo su stihovi pjesme, koja me nekako podsjeti na zemlju i državu koju je cijeli svijet cijenio, koja je osnivač “Pokreta nesvrstanih”, po mnogim statistikama sedma vojna  sila u to vrijeme, zemlja od koje su Šveđani početkom sedamdesetih godina “prepisivali” model socijalizma, zemlja u kojoj je važilo pravilo: OD SVAKOG PREMA MOGUĆNOSTIMA, SVAKOM PREMA POTREBAMA (tj. radi koliko možeš, dobićeš koliko ti treba).

Jednom riječju, mjesto lagodno za život, mjesto gdje se znalo ko kosi, a ko vodu nosi, ko je majstor, a ko malter miješa.

A svi odlično znamo ko je bio glavni majstor kada je u pitanju bivša nam država. Doživotni predsjednik SFRJ i Saveza komunista Jugoslavije i vrhovni komandant oružanih snaga Josip Broz Tito, kojem se ovih dana (4.maja u 15:05) obilježava 38 godina od smrti.

Mnogi ljudi se vraćaju u prošlost i sjećaju onih vremena kada im je bilo značajno bolje nego danas. Prema raznim istraživanjima, na prostoru bivše nam države čak preko 70 odsto ljudi (koji pamte ona vremena) smatra da se u ona vremena kvalitetnije i bolje živjelo.

U to vrijeme stan bi vam dala država, pa ste pola plate mogli ostavljati na računu, a danas rijetki su srećnici koji imaju platu, a još rjeđi oni koji imaju stan.

Prije smo imali prave prijetalje, danas imamo Instagram, Fejsbuk, Tviter prijatelje.

Ljekare specijaliste smo čekali najviše pola sata, a sada najmanje pola godine.

Prije su đaci, kada za domaću zadaću dobiju nacrtati državnu zastavu, to činili za tri ninuta, a danas ne mogu ni za tri dana (jer najčešće ne znaju ni kako izgleda).

Za slabu ocjenu prije su se vukli za uši đaci, a danas profesori.

Nekada se u svemu pomagalo komšijama, a danas jedva čekamo da im se nađemo u nevolji.

Prije bi naše kredite u kratkom periodu otplaćivala inflacija, a danas mi otplaćujemo tuđe kredite i desetinama godina.

Oni koji su izdali državu završavali su na Golom otoku, a danas završavaju u vrhu vlasti.

Djeca su cijeli dan provodila vani i trebalo im je najmanje pet pari patika u toku godine. Današnji mladi se igraju u kući i promijene u toku godine zbog rasta dioptrije, nekoliko pari naočala.

Nekad je na ulici bila rijetkost sresti odraslog muškarca koji puši, ženu nikako. Danas viđamo i djecu iz petog razreda.

U crkvu ili džamiju se kradomice išlo, danas se kradomice ne ide.

Svugdje se moglo leći, ali svašta se nije smjelo reći, danas  svašta možeš reći ali svugdje ne smiješ leći.

Na kraju pitanje postavljam velikom čovjeku i šaljivdžiji Goranu M., da li ćemo ikada više imati ovakvu zemlju?

Možda,  kaže on, KAD SRBIN HRVATU KAŽE BRATE, KAD HRVATI SRBE PRIHVATE, KAD SE SLOVENCI SJETE PIĆE DA PLATE, KAD SE CRNOGORCI POSLA UHVATE, KAD MAKEDONCI DOBIJU VEĆE PLATE,…I KAD BOSANCI SVE TO SHVATE!

TEK TAD, BIĆE  JUGOSLAVIJE, BRATE…


ĐURO KRČIĆ