ĐURO KRČIĆ: DOBAR UČITELJ SE TEŠKO POSTAJE, RIJETKO NALAZI I NIKAD NE ZABORAVLJA

0

KOTOR VAROŠ, 32. septembra – Početak septembra svake  godine se poklapa sa početkom školske  godine. To je vrijeme kada učenici, njihovi učitelji, nastavnici i profesori ponovo kreću put učionica, vrijeme kada se o njima najviše govori.

Čovjek se uči dok je živ, kaže jedna narodna poslovica. Zahvaljujući obrazovnim institucijama, učiteljima, nastavnicima i profesorima još u ranoj fazi života u mogućnosti smo da razumijemo stvari koje nas okružuju, da objasnimo različite  pojave, da iskažemo svoje interesovanje, svoj talenat i pokažemo svoje mogućnosti. Prosvjetni radnici (najprije učitelji, poslije njih nastavnici, a onda u finišu našeg školovanja kao šlag na torti i profesori) nam pomažu da imamo znanje iz različitih oblasti nauke i da se na taj način izgradimo i formiramo kao ličnosti. Osim toga obrazovanjem stičemo vještine potrebne svakom od nas kako bi mogli da obavljamo poslove  iz oblasti za koju smo se školovanjem opredijelili, da istražujemo i činimo svijet u kojem živimo boljim i ljepšim mjestom za sve nas stanovnike planete Zemlje.

Svaka normalna zemlja najveće nade polaže u školovanju mladih naraštaja, zbog toga se ključ za svijetlu budućnost svakog zemaljskog prostora nalazi u rukama današnjih učitelja, nastavnika ili profesora. I to onih pravih učitelja. A biti pravi i istinski učitelj, u svakom smislu te riječi, nije ni malo lako, posebno u današnje vrijeme.

Poziv prosvjetnog radnika je, čini mi se, najplemenitiji, a istovremeno i najodgovorniji od svih poziva. Jer, kako je govorio veliki grčki filozof i besjednik Platon, ako obućar ne zna svoj zanat ljudi će nositi lošu obuću, a država neće biti na velikom gubitku, međutim ako učitelji rđavo uče djecu, stvoriće  pokoljenja neznalica koja će upropastiti državu. Najbolja kombinacija da bi neki narod bio dobar je dobar učitelj plus dobri učenici. A dobar učitelj nije biti lako, jer da je lako bio bi svako.

Prosvjetni radnik je graditelj sretnog domaćinstva, miroljubivih naroda i naprednih država. Prema pedagoškim pravilnicima i normama on mora da voli svoj posao, da ima autoritet koji učenici poštuju, bude entuzijasta, iskren, pošten, pravedan, brižan, skroman i saosjećajan. Mora da bude visoko moralan, optimističan, prilagodiv, dosledan, da ima razumjevanje za učenike i njihove probleme, da bude zahtjevan u skladu sa mogućnostima i sposobnostima svakog učenika ponaosob. Da ne posjeduje samo znanje već da zna i da ga prenese na druge. Jer, samo ovakav nastavnik će biti dostojan uzor svakom djetetu koje upija običaje, navike i ponašanje koje vide najviše kod njega i kod roditelja.

Koliko je težak posao nastavnika i kako to ne može biti svako govori i eksperiment na jednom nastavničkom forumu. Svi koji misle da je ovaj posao lak ili žele da saznaju kako je biti profesor neka se okušaju…

„Upali televizor i pojačaj ga. Stani pred taj TV i za 45 minuta ispričaj svoj govor. Govori glasnije od televizora. Postepeno pojačavaj TV, te i dalje govori glasnije od njega. Usput, naravno moraš pratiti sve što se na ekranu događa. Kada god neko od ukućana prođe, ti odgovori suvislo na sva njegova pitanja i udovolji svim njegovim zahtjevima. Nemoj zaboraviti da sve vrijeme budeš, staložen, prijatan i smiren sa osmijehom na licu kako bi doprinio boljoj atmosferi u prostoriji. Ponovi sve pet puta pet dana za redom, pa kaži da li još uvijek vjeruješ da je posao učitelja, nastavnika ili profesora lak. Ovo je radna nedjelja jednog prosvjetnog radnika, bez papirologije, pisanja priprema, mjesečnih i godišnjih operativnih planova, bez razredništva, dežurstva i mnogih drugih stvari”.

Samo onaj ko može ispoštovati ovako rigorozne kriterije može postati zvijezda vodilja svakog onog koga podučava, svjetionik istine i velikog poštovanja. Učenici koji odrastaju pod njegovim budnim okom  u svojim će domovima i zemlji u kojoj žive  sijati i donositi radost, razumijevanje i ljubav.

Neka tih svetionika bude što više, neka njihove svjetiljke svijetle blistavim sjajem.

ĐURO KRČIĆ