ĐURO KRČIĆ: FEBRUAR –  MJESEC  U  KOJEM  ŽENE  NAJMANJE  PRIČAJU

0

KOTOR VAROŠ, 11. februara – Svima nam je dobro poznata ova činjenica, čak i onima koji se nisu bavili ovim pitanjima, a nisu ni čitali naučna razmišljanja na ovu temu iz prostog razloga što znamo da je ovo najkraći mjesec u godini i da ima samo 28 dana. Naravno, pod uslovom da nije prestupna  godina. Jer se ovi podaci značajno mijenjaju svake četvrte godine kada se najkraći mjesec produžava  za jedan dan.

Od davnina je na globalnom nivou uvriježeno mišljenje  da su žene te koje mnogo pričaju, mnogo više  nego recimo muškarci. Vršena su razna istraživanja na ovu temu i rezultati se radikalno razlikuju.  Najveći broj istraživanja je pokazao da žene zaista više pričaju nego muškarci, dok ima i onih drugih koja govore da to nije tako.

Zagovornici teorije da je ljepši pol mnogo aktivniji kada su oratorske sposobnosti u pitanju temelje na činjenici da je to zbog nekog proteina (foxp2) kojeg žene  više imaju, a koji im istovremeno omogućava da su u govoru preciznije i nepredvidivije, da se verbalno bolje izražavaju, te da im je  vokabular  znatno bogatiji nego vokabular muškaraca.  One  na dnevnom nivou izgovore u prosjeku oko 20. 000 riječi ili  13 000 više nego njihove muške kolege.

Sve ovo potkrepljuju podacima da, već u ranom uzrastu, u periodu od devet do 18 mjeseci, ženska djeca imaju puno veće jezičke sposobnosti i razumiju dosta više od muške djece, a i prije njih počinju slagati smislene proširene rečenice.

Ono što pokazuju razna istraživanja  vrlo često se dešava  i u praksi, odnosno svakodnevnim životnim aktivnostima, jer kao što veliki broj muškaraca npr. ne može da ne ode do obližnje kafane, teretane i sportske dvorane  ili da na TV ne pogleda neki  važan sportski događaj, tako i velika većina žena (čast izuzecima) ne može da prestane da priča. Dokazano je da žene vole da pričaju o svemu i svačemu (poslu, modi, frizurama, kozmetici, muškarcima, komšiluku,…)  i da se ne ustežu da komentarišu čak i muške teme o kojima, u najboljem slučaju, sasvim malo znaju.

Za razliku od njih muškarci su dosta suzdržaniji u svakodnevnoj komunikaciji, kako sa muškarcima,  tako i sa ženama, pa čak i svojim  vlastitim, i oni koji su pronicljiviji, mudriji i pametnijji,  koriste razne tehnike kada su u blizini žene koja vrlo rijetko zatvara usta.

Neki klimaju glavom, iako i ne čuju šta ona priča, drugi će samo potvrđivati sve o čemu ona priča, a neki će se izgubiti u vidu magle ma kave posljedice takav njegov postupak ostavio za  budućnost njihovog odnosa.

I bez nauke i raznih istraživanja svima nam je poznato da skoro pa nema žena komentatora sportskih događaja, posebno utakmica, jer fudbaleri, košarkaši ili rukometaši ne mogu toliko brzo trčati koliko one mogu  pričati. A svi znamo i to da su žene koje znaju ćutati (prećutati) puno privlačnije od onih  koje stalno pričaju.

ĐURO KRČIĆ