ĐURO KRČIĆ: KADA BI ŽENE ZNALE KOLIKO KOŠTA TRAKTOR NIKADA NE BI GLEDALE MERCEDES, AUDI, BMW…

KOTOR VAROŠ, 15. septembra – Postoje muškarci koji su frajeri i na traktoru, i muškarci koji to nisu ni u ”mercedesu”, nije do prevoznog sredsta,  do muškarca je…

Traktor je motorno vozilo koje se najčešće koristi u poljoprivredi, a služi za vuču poljoprivrednih alata, radnih mašina i prikolica. Zbog njihove raznovrsnosti primjene,  razlikuju se  po konstrukciji, veličini i snazi. Prema namjeni dijelimo ih na  poljoprivredne i industrijske, iako se na ovim našim prostorima najviše koriste u poljoprivredi, odnosno u obavljanju poslova na selu.

Prema raznim istraživanjima, upravo je to razlog zašto se traktor slabo kotira kod pripadnica nježnijeg pola, iako njegova vrijednost tj. cijena ni malo ne odudara u odnosu na neko skupo i luksuzno vozilo.

Najmanji i najslabiji traktor košta kao prosječno, solidno opremljeno putničko vozilo sa cijenom od preko 30 000 KM, dok oni najveći, najuniverzalniji i najsnažniji koštaju i po nekoliko stotina hiljada KM. I kada se sa ekonomskog aspekta sagledaju sve ove činjenice mnogima  nije baš najjasnije zašto je traktor potcijenjen kod “ženskog svijeta“ u odnosu na auto, jer traktor u svakom momentu svoga rada pravi i donosi neku korisnost vlasniku  (podrazumijeva se i njegovoj familiji), za razliku od bilo kojeg putničkog automobila koji najčešće čini suprotno i u svakom momentu svog vlasnika samo nagoni na trošak koji je najčešće nepotreban.

Da li ženska populacija (ili najveći broj njih) ne voli sve ono što je vezano za selo, obožavaju li samo urbani i gradski način života, šta je to što ih najviše privlači?  Nije teško odgovoriti. Neki će reći da sve zavisi od slučaja do slučaja, oni drugi da to uopšte  nije tačno, ali najveći broj njih će se složiti da su dobra kola, najbolji mamac da žensko srce zaigra i da ne vidi ništa drugo izuzev te činjenice. Tačno je da nisu sve  žene, odnosno velika većina njih sponzoruše, ali nekima od njih (svi vjerujemo da se radi o malom broju) jeste bitno da njihov „dragi” vozi skup automobil, jer dobar auto ukazuje na to da njegov vlasnik može da obezbijedi bezbrižan život bez puno rada i finansijsku sigurnost.

Do ovoga je, prema mišljenju psihologa, vjerovatno doveo poremećen sistem vrijednosti i loši uslovi života u poslednjih nekoliko decenija, koji nameće nakaradne i pogrešne prioritete, pa su ljudi skloniji da na brzinu i prečicom stignu do lagodnog života, nego da to zarade sopstvenim trudom i radom, gdje se materijalno cijeni više nego ikad.

I upravo zato nikoga ne treba da čudi što jedan dio ženske populacije, ne samo kod nas, zaista ”pada” na muškarce sa bogatim primanjima, skupim automobilima i dobrim davanjima.

U jednom istraživanju ženama je pokazana slika istog muškarca sa traktorom i automobilom iste vrijednosti.  Ovog drugog 99 odsto žena je ocijenilo kao mnogo privlačnijeg. Ovo samo potvrđuje već ustaljeno mišljenje da skup automobil garantuje uspjeh kod ženske populacije i bitan je faktor koji utiče na to da li je neko poželjan ili nije.

Treba biti pametan i znati da mogu da ga učine poželjnijim, ali nikako da od žabe naprave princa. Ne treba zaboraviti ni to da dobar automobil je luksuz koji ne može baš svako sebi da priušti i da tu priviligiju imaju osobe određenog statusa i doba, a nikako oni tek punoljetni sa 19 ili 20 godina čiji roditelji su se „otvorili“ za punoljtstvi ili završetak srednjoškolskog obrazovanja.

Ovo pitanje je veoma značajno čak i sa stanovišta društvene zajednice i treba ga veoma ozbiljno shvatiti, jer ako se nešto ne promijeni u pravom smjeru i ako sela ostanu bez žena Republika Srpska će ostati bez djece, domaćinstava bez sela, a trenutno preko 1.000 ih  je pusto ili u nekim od njih živi tek poneka starina, djece i mladih ni na vidika, pa je potpuno jasno kakva nas budućnost čeka.

Zato drage dame, radujte se suzama radosnicama,  leptirićima u stomaku, odlutalim mislima zbog toga što  niste na čistom vazduhu, velikim cvijetnim buketima ruža iz vlastite bašte, mogućnost da uživate u seoskoj idili i plodovima svoga rada, a ne skupim kolima, punim novčanicima, pustim obećanjima i praznim lovačkim pričama.

Da li zbog toga što većina žena ne zna koliko košta traktor, da li zato što ih asocira na selo i poljoprivredu, težak ali pošten rad i znoj, pravim muškarcima nije lako odgovoriti zašta one više ne cijene dobar traktor, dobru seljačku dušu i idilu života na selu, dok one mudro  ćute  ne izjašnjavaju se po tom pitanju i zagonetno se smješkaju.

ĐURO KRČIĆ 

PODELI