KOTOR VAROŠ, 1. avgusta – Uvijek, a posebno u vrijeme raznih svetkovina, svi bi trebali da makar tada, ako to već ne radimo češće, staviti prst na čelo i zapitati se ko smo, šta smo, kakvi smo, da li smo i koliko možda nekoga povrijedili, ružno pomislili, koga smo naljutili, kome smo oprostili…
Mnogi od nas su nekad, kada nam je svega preko glave, kada se iznerviramo, izgalamimo na nekoga osjetili potrebu da treba nešto da učinimo, da promijenimo ili da “zastanemo” kako bi izmijenili svakodnevnu rutinu u poslu, kod kuće ili uopšte u životu.
Bez obzira da li smo zaposleni ili možda trenutno odmaramo od radnih obaveza, da li smo zaljubljeni ili nismo, da li živimo u selu ili gradu svi sami sebi možemo najviše da pomognemo tzv. radom na sebi.
Postoji mnogo objašnjenja ovog pojma, a jedno od njih je da je rad na sebi vraćanje sebi samom, svom unutrašnjem biću i svojoj suštini. To je, ustvari, podsjećanje ko smo mi zaista, kakvi smo, i kakvi uvijek treba da budemo bez obzira na vrijeme i situaciju u kojoj se nalazimo. To je i ono kako reagujemo na date okolnosti, koja je naša slaba tačka. Sve to možemo balansirati na ovaj način mijenjajući ustaljene navike koje treba balansirati uzimajući svoj život u svoje ruke.
Neko nas je iznervirao, optužio za nešto o čemu nemamo pojma, uplašili smo se, bili smo tužni, bespomoćni ili poniženi bez ikakvog razloga, ljubomorni su na nas ili nam zavide… Sve ovo su situacije u kojima najčešće reagujemo onako kako ne priliči nama, našem duhovnom biću, karakteru ili našem intelektu. “Natjerani” smo od drugih da budemo ono što nismo, neprimjerenom i ishitrenom reakcijom koje bi se samo nekoliko trenutaka kasnije ili sutradan poslije prespavane noći vjerovatno stidjeli. Upravo rad na sebi i na svojoj psihološkoj snazi će nam pomoći da se te stvari ne dešavaju ili da se dešavaju što rjeđe.
Vrhunac rada na sebi je prihvatanje sebe, svake situacije i svakoga onakvog kakav je, bez reakcije koje su suprotne našem karakteru, nama kao božijem i duhovnom biću, ma kako nas neko ili nešto pogodilo na ružan način, jer nismo rođeni da budemo ljuti, napeti, bezobrazni ili ozlojeđeni. To nije ono sa čime se čovjek rađa. A stvoreni smo da praštamo, volimo, poštujemo, cijenimo kako sebe tako i druge, stvoreni smo sa mirom i dobrotom u duši i harmonijom u srcu.
Radom na sebi pomažemo i sebi i svome okruženju. Smanjujemo količinu stresa, kao i stresnih situacija, poboljšavamo vlastito raspoloženje i kvalitet života, unapređujemo odnose sa okolinom, zdravstveno stanje, povećavamo samopouzdanje i samopoštavanje i još mnogo drugih korisnosti kako za sebe tako i za ljude koji nas okružuju i sa kojima smo u svakodnevnom kontaktu.
Kada bi svaki čovjek prvo na sebi popravio sve ono što mu na drugom smeta ovaj bi svijet bio puno bolje i kvalitetnije mjesto za život svih nas pod ovim nebeskim svodom.
ĐURO KRČIĆ
