ĐURO KRČIĆ: NE MOŽE VOLJETI SVAKO

7

KOTOR VAROŠ, 29. jula – Postoje ljudi, moj sine, koji te ne vole, tako, al’ nemoj da te to brine, ne može voljeti svako…

”Ljudi se poštuju rečima, a vole ćutanjem”, reče nekada, veliki Mika Antić. Ja bih dodao da se poštuju riječima, ali vole djelima.

Ljudi su društvena i socijalna bića koja imaju potrebu jedni za drugima. Da se druže, vole, da imaju potrebu za drugim ljudima, da se paze, poštuju i uvažavaju. Čovjek nije usamljeno i pusto ostrvo, čak i onda kada poželi i kada bira da to bude. Zato je teško razumjeti zašto ljudi postaju neljudi iako smo svi rođeni  suprotno od onog kako se veliki broj nas ponaša, posebno prema drugima, iako nisu rijetke situacije da se ružno ponašamo i prema sebi i svojim najbližim.

Čudna su vremena došla i svakodnevno smo svjedoci da dolaze još čudnija. Nije to teško zaključiti ako znamo da mnogi žele hljeba bez motike, da su zime bez snijega, ljeta bez sunca, telefoni bez tipki, veze bez ljubavi, brak bez obaveza, a ljudi bez poštovanja jedni prema drugim.

Koliko god da se trudite da svima udovoljite i da budete pažljivi i fini u svakoj situaciji, uvijek će se naći neko ko to neće vidjeti, ko će to razumjeti na drugačiji način ili neće namjerno cijeniti to što se toliko trudite da im ugodite, da svakog poštujete i nikog ne povrijedite.

Gledaće vas sa podozrenjem i prezirom, pitajući se zašto vi to činite, zbog čega i zbog koga ili kakve koristi. Ljudi uvijek polaze od sebe. Ako je neko škrtac nikad mu neće biti jasno zašto ste baš vi toliko darežljivi, ako je pijanac neće razumjeti kada se borite protiv alkoholizma, ako je antialkoholičar neće mu biti jasno zašto častite nekog starog drugara pivom ispred seoske prodavnice i tako unedogled. Dobar misli da su svi dobri, iskren da su svi iskreni, lažov misli da svi lažu, lopov da su svi lopovi…

Ovu temu možda najbolje oslikavaju stihovi  pjesme „Neki  te ne vole ljudi” pjesnika Nedeljka Popadića.

Postoje ljudi moj sine, koji te ne vole, tako… Al nemoj da te to brine, ne može voljeti svako.

Svejedno da li ih koriš, ili im daruješ cvijeće. Predaš se ili se boriš, neki te voljeti neće…

I možeš pružiti ruku, vaditi srce iz grudi, priznati patnju i muku. Neki te ne vole ljudi…

I možeš brod kada im tone džinovskom snagom dići, opet će da te se klone, i svom će carstvu ići…

I zato nastavi dalje. Neodlučni su slabi. Gospod ti vjetar šalje! Ne osvrći se i grabi!

Razapni jedra i maštaj. Pobjeđuj metar po metar. I praštaj, praštaj im, praštaj. Nije im naklonjen vjetar!

Nije teško biti fin, teško je objasniti nekim ljudima zašto to tako treba. Osoba kojoj pomognete ili ste ljubazni prema njoj, zapamtiće Vašu dobrotu i ljubaznost i ako to jednog dana prenese na samo jednu osobu, već ste učinili veliku stvar.

Zato se ne treba obazirati šta će drugi reći, nego poštovati i uvažavati druge, njihov karakter, vjeru, naciju, boju kože, biti pažljiv. Nasmiješiti se svakom s kim se sretneš, popiti čaj ili kafu sa nekim već danas, ispričati mu nešto o sebi, saslušati pažljivo šta njega muči ili čemu se raduje. Pokloniti mu komadić duše svoje ne očekujući ništa zauzvrat, nije badava, vrijedi – vidjećete.

ĐURO KRČIĆ

 

PODELI

7 KOMENTARA

POSTAVI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here