ĐURO KRČIĆ: NEKE GREŠKE SU PREVIŠE SLATKE DA BI SE PONOVILE SAMO JEDNOM

0

KOTOR VAROŠ, 7. aprila – Mnogim ljudima prošao je život u strahu da ne pogreše. I uglavnom nisu imali većih grešaka.  Život im je prošao bez grešaka i bez smisla.    (Duško Radović)

Pogriješili ste, ali ste nakon nekog vremena ponovo učinili istu stvar. Neko vas je povrijedio, ali se pravite nevješti pa ste nastavili odnos kakav je i prije bio, obećali ste se sebi da više nikada nećete posuđivati novac i opet ste ga posudili, pojeli ste i popili previše na nekom slavlju, pa ste ponovo to učinili, naveče kasno ste pojeli cijelu kutiju “Bajadere“, pa teško čekate da to opet učinite, pušite, a znate koliko vam to smeta i svakog dana to ponovo činite, i tako unedogled bi se moglo nabrajati…

Zašto griješimo i greške ponavljamo pitanje je na koje svakodnevno psiholozi traže, ali teško pronalaze prave odgovore.

Neki ljudi pogriješe, ali uvijek izvuku pouku, odnosno uče iz svojih grešaka i stalno napreduju kako na poslovnom tako i na životnom planu, dok oni drugi nikada ne nauče čineći greške i stalno ih ponavljaju. Mnoga istraživanja na ovu temu su pokazala da uzrok tome nije u gluposti, naivnosti, neznanju ili neodgovornosti prema sebi, već u činjenici da  njihov mozak (u području koje obuhvata aktulni problem) radi sporije ne reagujući na vrijeme na neke činjenice kojih smo svjesni. Analize su pravljene i na temu zašto neki ljudi lakše uče iz svojih iskustava od ovih drugih. Snimanjem moždanih talasa za potrebe istraživanja došlo se do zaključka da oni koji često griješe i greške ponavljaju imaju mozak manje aktivan i da na podražaje sporije reaguju.

Puno grešaka u životima ljudi ponovlja se i iz jednostavnog razloga što nismo postali dovoljno odgovorni da stojimo iza onoga što kažemo, odnosno iza svojih odluka i da  ih ne mijenjamo kako vjetar duva. Zato, ako opet po ko zna koji put  pogriješite, ne nervirajte se previše, jer ne vrijedi, nego smirite se, izađite vani, prošetajte, udahnite svježeg vazduha i posmatrajte ljude koji prolaze. Recite sebi da je svako od njih najvjerovatnije to isto učinio ali još uvijek, šetaju, glasno se smiju i razdragano pozdravljaju svakog ko im dolazi u susret,  radujući se svakom novom danu. Jer svaki novi dan donosi novu šansu, novu priliku da bez obzira na proživljeno iskustvo ne ponovimo iste greške.

Nekad griješimo ili greške ponavljamo nesvjesno i rutinski posebno one koje nam žešće zagorčaju život i kojih se svaki put ponovo stidimo, a neke, e pa neke su previše slatke da bi se ponovile samo jednom. I upravo o ovim drugim je pisao čak i veliki Duško Trifunović koji u svojoj pjesmi: „Grešio sam mnogo“ kaže ovako: Grešio sam mnogo, i sad mi je žao i što nisam više, i što nisam luđe jer, samo će gresi, kada budem pao, biti samo moji – sve je drugo tuđe.

Smatram da, što se ove teme tiče, sve je stalo u zapisanim mudrim riječima naših velikih pjesnika.

ĐURO KRČIĆ