ĐURO KRČIĆ: OVO TREBA DA NAS OPAMETI, A SVOJ SVOGA UVIJEK DA SE SJETI

2

KOTOR VAROŠ, 5. jula – Ovaj prokleti virus kao da ne posustaje. Iako smo se prije mjesec, dva dana radovali ukidanju policijskog časa, otvaranju kafana, diskoteka, frizerskih salona.

Rast broja zaraženih kao da nas upozorava i opominje da se koroni ne nazire kraj. Da još uvijek budemo odgovorni kako prema sebi, tako i prema drugima, da se držimo distance u zatvorenom prostoru, da nosimo maske, da često peremo i dezinfikujemo ruke.

I taman kada smo počeli ići kod bližih i dočekivati ih, kada smo počeli slaviti rođendane i odlaziti na svadbena veselja (doduše u manjem broju nego inače) odjednom se sve vraća na staro. Samo što smo se počeli navikavati odlaziti i preko granice da bi posjetili familiju, koju nismo vidjeli po nekoliko mjeseci, kada su oni pohrlili u rodni kraj da ojačaju imuni sistem u svome voćnjaku, dvorištu ili na svojoj njivi, situacija se naglo pogoršava.

Broj oboljelih raste, granice Evropske unije se zatvaraju za naše ljude, pojedini fabrički pogoni prestaju sa radom, situacija se mijenja na gore iz dana u dan.

Ovo je vrijeme kada ponovo  trebamo biti solidarni, odgovorni, poštujući sve epidemiološke mjere koje struka propisuje, kada trebamo pomoći familiji, komšijama, posebno starijima  ili poznanicima kada se nađu u izolaciji i kada nisu u mogućnosti čak ni do prodavnice otići po najnužnije životne namirnice.

Moramo, prije svega biti ljudi, razumjeti svakoga i ne osuđivati nikoga, jer nikad ne znamo šta nosi dan, a šta noć i da li ćemo se i mi naći u takvoj situaciji. Vremena su teška, nevidljivi neprijatelj je još uvijek među nama, nije nam lako, ali samo odgovornošću i solidarnošću možemo s njim izaći na kraj.

Ovo treba da nas opameti, ali i da već jednom, napokon, shvatimo neke stvari, da otvorimo oči i vidimo koliko smo mali pred Bogom i da samo zajedno, udruženim snagama, možemo ostati i opstati u svijetu i vremenu punom nepredvidivih, čudnih i teških događaja.

Ne treba da mislimo samo na sebe, nego da radost svakog novog dana podijelimo sa nama dragim ljudima, poklanjajući im velikodušno ono što nam najviše nedostaje i što najbrže trošimo – svoje vrijeme. Da odemo na sijelo prvom komšiji, da prve prilike posjetimo familiju koju nismo dugo vidjeli, da pozovemo drugare i prijatelje na svježe cijeđen sok od višanja, zove ili metvice, naravno poštujući sve preporuke ljudi koji se brinu o našem zdravlju.

Neka epidemije, pandemije i neki drugi nesrećni događaji ne budu razlog naše bliskosti, saradnje i boljeg razumijevanja, neka to bude naša svakodnevnica i danas i sutra i uvijek, neka to bude naš način života…

ĐURO KRČIĆ

PODELI

2 KOMENTARA

Comments are closed.