Đuro Krčić: Postoje tri faze braka – zaruke, za noge i na kraju za vratove

KOTOR VAROŠ, 30. avgusta – Brak je zakonom uređena zajednica muškarca i žene, a može biti sklopljen samo slobodnim pristankom budućih bračnih drugova. Brak mogu sklopiti dva lica različitog pola, davanjem izjave pred matičarem i sklapa se zbog ostvarivanja zajednice života bračnih drugova (оvako glasi član 3. Porodičnog zakona).

Prije sklapanja braka budući mladenci (zaručnici) se zaručuju. Do zaruka dođe kada jedan od budući bračnih partnera pristane na bračnu ponudu. Vrlo često je običaj da se taj događaj obznjanjuje tako što zaručnici od tog momenta nose zaručnički prsten. Ovim činom jedno drugom se zaklinju na vjernost, obećavaju da će ući u bračnu zajednicu i da se neće rastajati dok ih smrt ne rastavi.

Poslije toga dolazi vjenčanje, gdje mladenci i formalno ulaze u bračnu zajednicu, gdje se jedno drugom zaklinju na vjernost, poštovanje i obećanje – da se neće rastajati sve dok ih neka viša sila ne rastavi. I tako biva određeno vrijeme, dok ne iskrsnu prvi problemi i nesporazumi.

Ne postoji brak koji u nekom trenutku ne dođe u iskušenje, gdje dolazi do raznih nesuglasica, podizanja tona ili svađe oko raznih situacija. Ali sve se može prevazići i brak se može spasiti ako postoji volja i riješenost oba partnera da se problem, ako ga ima, riješi. Posebno je važno da supružnici odluče da bračna zajednica i dalje ima smisla i zajedno ulože trud u rješavanju nastale situacije.

Kvalitetna, iskrena i otvorena konverzacija je jako važna. Recite jedno drugom šta osjećate i mislite, ali uvijek imajte u vidu da nije toliko važno šta kažete već način na koji ćete to reći. Problemi se počinju javljati u momentu kada partneri počinju osjećati da nešto nedostaje. Razni su razlozi za to. Jedan od najčešćih je loša finansijska situacija, zatim nedostatak ljubavi, neslaganje oko porodičnih obaveza, različiti karakteri, načina života (životni stil), raspodjele kućanskih poslova i mnogi, mnogi drugi.

Uglavnom svađe počinju blagim prigovaranjem poput „nisi oprao (oprala) suđe, nisi spremila (spremio) ručak, usisao kuću, zalio cvijeće, prošetao kera“. U sljedećoj fazi to već prerasta u kritiku „ti ništa ne pomažeš, ti samo misliš na sebe, lijen(a) si, aljkav(a)“.

U istraživanjima na ovu temu se kaže da svađe nikada ne bi smjele započeti na „TI“. Naime, lako se može dogoditi, smatraju stručnjaci, da dođe do još većeg nepoštovanja, da uopšte ne slušate jedno drugo i da se stvari koje bi ste trebali riješti uopšte ne riješe. Svi smo mi drugačiji, ali ako postoji volja da se stvari riješe one će se riješiti. Gdje ima ljubavi ima i načina, a gdje nema volje postoji izgovor – na vama je hoćete li uložiti napor i pokušati popraviti odnos ili ćete zauvijek reći zbogom.

Kod nas u Republici Srpskoj 2020. godine je sklopljen rekordno mali broj brakova (4168), a istovremeno zabilježen rekordan broj razvoda (948). U odnosu na prethodnu godinu broj sklopljenih brakova je 1654 manje, a ako uporedimo ovo stanje sa situacijom od prije dvije decenije, kada je bilo prosječno oko 8000 brakova, situacija je vrlo alarmantna i zabrinjavajuća. Prosječna starost muža pri razvodu braka je 43,3 godine, a žene 39,5 godina. Kritične godine za brak su treća, peta, sedma i trinaesta godina (sedma je najkritičnija).

Na kraju se da zaključiti (prema raznim relevantnim istraživanjima) da je brak zajednica dvije osobe, od kojih je jedna muž, a druga uvijek u pravu, a da je sretno oženjen samo onaj muškarac koji razumije svaku riječ koju njegova ljepša polovina nije izgovorila. Postoji i ona narodna: „Brak je nešto zbog čega se čovjek uvijek kaje, bilo da se oženi ili ostane neoženjen“.

ĐURO KRČIĆ