ĐURO KRČIĆ: PUTARI “SPREMNO“ DOČEKALI SNIJEG – RADOM OD KUĆE, SKROMNO I U KRUGU SVOJIH PORODICA

9

KOTOR VAROŠ, 18. decembra – Prve pahulje snijega i ove, kao i već duži niz godina, pale su tek u decembru mjesecu. Okolna  brda su se zabijelila, krošnje drveća su dobile zimsko ruho, priroda nas je ponovo oduševila raskošnom ljepotom koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim.


To jutro se probudih ranije nego obično i kao da me je nešto vuklo prozoru koji je gledao ka obližnjem brdu. Zima, poput graciozne snježne kraljice se ponovo vratila, očarala svojim sjajem i meni, a vjerujem u mnogim drugima, podarila neki poseban i divan osjećaj. Protrljah oči pred veličanstvenim prizorom i zagledah se u blistavo bijelu idilu nestvarnog, ranog decembarskog jutra. Zastadoh kao omađijan gledajući prvi ovogodišnji snijeg, koji sam najviše volio. Ne drugi, ne treći, prvi me je uvijek ispunjavao nekom posebnom radošću.

Oblačim se slojevito i izlazim iz kuće ozarenog lica što ponovo vidim velike bijele pahulje koje se sa neba spuštaju kao latice zvijezda i započinju svoj ples, koji bi trebali gledati u nekoliko narednih mjeseci. Snijeg je zagospodario prostranstvom koje se ne da pregledati. Ponegdje samo viri poneki  mravinjak koji kao da prkosi zimi koja se ponovo vratila u naše krajeve.

Hladni povjetarac sa Vlašića njihao je grane drveća koje su škripale pod teretom vlažnog i teškog snijega. Samo Vrbanja odudara od ove bjeline vijugajući kroz još uvijek pospani gradić u kojem živim.

Izlazim na regionalni put koji vodi prema Banjoj Luci. Ali opet izneđenje za mene (više i nije neko iznenađenje, jer se ponavlja iz godine u godinu) što je sredinom decembra mjeseca snijeg opet iznenadio naše „vrijedne“ putne službe.

Kolovoz nije očišćen, rizla se nigdje ne osjeća, a put je više ličio na skijašku stazu nego na magistralu kojom se vozila kreću. Svi su bili oprezni i vozili su veoma malom brzinom, prilagođavali se situaciji i uslovima na putu.

Ipak, vrlo brzo ugledah zastoj, neka vozila su zaobilazila, a neka zastajala da pitaju za pomoć čovjeku koji se nasukao u kanal sa gornje strane puta. Sreća je da nije otišao na drugu stranu, jer bi posljedice bile mnogo veće. Pošto je pozvao i očekivao pomoć, koja samo što nije došla, i sam sam krenuo dalje u koloni koja je tek gmizala kroz Usjek krivudavim i zaleđenim putem. Na pet- šest kilometara od mjesta prethodne nesreće ponovo karambol – sudar tri vozila. Opet, srećom, samo sa manjom materijalnom štetom. Nastavljam dalje put ka svome odredištu i opet slijetanje jednog vozila na obližnju njivu. Srećom ovaj put bez ikakvih posljedica.

Ovakva situacija se iz godine u godinu ponavlja i kao da niko ne haje, što putne službe koje su izdašno plaćene iz naših džepova ne reaguju na vrijeme i ne čiste ni ono malo snijega koji nas tek rijetko obraduje u nekoliko zadnjih godina. Čudno je što ih snijeg redovno iznenadi i decembru i januaru kao da su ljetnji, a ne zimski mjeseci. Oni su, kada se pogleda sa ove distance (pandemije korana virusa) izgleda začetnici rada od kuće.

Ipak, na kraju dana zaključujem, da zima nije moje omiljeno godišnje doba, ali joj se uvijek radujem kao da jeste, posebno prvim pahuljama i prvim snježnim danima.

ĐURO KRČIĆ

 

 

 

 

PODELI

9 KOMENTARA

  1. Ja u zivotu vecih lopova vidio nisam ko ove ptne sluzbe, zime nigdje a ono masne ugovore potpisali za ciscenje. I onda i ono malo snijega sto padne ni to nece da ciste.

  2. Savjet:200 kg brašna,20kg soli,mesa ako ima i da sjedimo kući jer ako ih budemo čekali pocrkaćemo kao miševi,toliko su spremni

  3. Cistaci zagrcu ulaze u kuce i dvorista,blokiraju auta sa nagrnutim snijegom a onda mjestani taj isti snijeg vracaju lopatama na put odakle ga cistaci opet vracaju i sve u krug.Ponekad mi se cini da ti vozaci masina namjerno ili bez imalo osjecaja ostavljaju velike gomile snijega cak i na zvanicnim parkinzima.

  4. Od kako znamo, kod nas putari su uvijek bili slabo spremni za zimu, ne cisti se snijeg kad zapadne, on se cisti dok pada, tako se odrzavaju glavne dionice, a ne cekati da zaveje i da se stvore smetovi, kod nas je sve prisutno od neorganizovanosti do lijenosti

  5. Znaju pare uzeti u ugrađivati se a ne znaju put očistiti. Po navjećem kijametu nije se moglo do Šipraga doći iz Obodnika. Kao bob staza bila je cesta, granje preko puta. Neko se dobro koristio a narod jadni ko šiša.

  6. Zar te, druze ista ovdje moze iznenaditi. Pa zar ne vidis da nista ne funkcionise. Zasto bi ciscenje onda bilo uredno.

Comments are closed.