ĐURO KRČIĆ: STRANCI U ČUDU POSMATRAJU KAKO KOD NAS SVE PROPADA, SAMO KAFANE RADE

1

KOTOR VAROŠ, 19. februara – Ej,  kafano muko, Ej, kafano moja tugo…Ovako je nekada pjevao legendarni Toma Zdravković uveseljavajući nas starije (koji se sjećaju tih vremena)  po kafanama, na koncertima, svadbama. I danas, mnogo godina poslije, kada nema ni njega, ni bivše Jugoslavije, ni onih dobrih starih vremena, mnogi ljudi slušajući njegove pjesme padaju u sevdah i u kafanama troše i poslednju teško zarađenu marku. Nije čudo što se nekada kada se imalo toliko trošilo i što su kafane bile prepune, posebno u dane vikenda i u praznične dane, ali u ova vremena…

Kako objasniti i ko će vjerovati zvaničnim statistikama, koje govore da nam i danas kafane i uopšte ugostiteljski objekti od svih preduzeća najbolje rade. Kako, odakle, nikome nije jasno, posebno strancima koji nakratko svrate nama u goste.

Nikako ne mogu da razumiju da usred bijela dana i usred radnog vremena kada uđu u neki ugostiteljski objekat zateknu maltane prazničnu atmosferu gdje ljudi piju i vesele se kao da je Nova godina, Božić ili neko rođendansko slavlje, a dame sređene sve sa frizurama kao da su krenule na neku glamuroznu svadbu. Ne mogu, jer se kod njih takva atmosfera i toliki broj ljudi po ugostiteljskim objektima može vidjeti samo vikendima i malo prije nabrojanim praznicima.

Zvanični statistički podaci su neumoljivi. A oni govore da se prošle godine u odnosu na prethodnu 2016. u ugostiteljske kase slilo preko 20 odsto više para, a u odnosu na prije sedam godina (2010.) čak 65 procenata.

Teško je ovo i nama ovdje da razumijemo, a kamoli strancima. Jedino objašnjenje bi moglo biti to što je naš mentalitet takav, da sve poslove završavamo u kafanama, od poslovnih razgovora, raznih dogovora i pregovora, rođendana, pa u zadnje vrijeme čak i krsnih slava. Jer mi smo takvi, kaže mi nedavno moj veliki drug Cicko, dok lagano ispija čašicu domaće sa prijateljem Sladom. ”Ako se desi nešto loše, pijemo da zaboravimo, ako se desi nešto dobro,  pijemo da proslavimo, a ako se ništa ne dešava,  pijemo da bi se nešto dešavalo”, kaže  onako njegoševski, kako to samo on umije.

Samo da ne postane pomodarstvo da i sahrane u kafanama počnemo organizovati.

”Neće valjda, iako me i to ne bih začudilo”, reče Cile i nastavi uživati u još jednoj turi, bistreći svjetsku i lokalnu politiku.

Đuro KRČIĆ

 

PODELI

1 KOMENTAR

Comments are closed.