ĐURO KRČIĆ: SVE JE ”PROBAO”, ALI NIJE MOGAO DA SMRŠA  

KOTOR VAROŠ, 12. januara – Gojaznost je hronični  i jedan od najbrže rastućih zdravstvenih problema u svijetu, koji ne samo da narušava zdravlje, već  i utiče na razvoj niza komplikacija koje su u direktnoj vezi sa  velikim brojem zdravstvenih problema.

Nedavno, onako u prolazu, sretoh junaka ove priče, onako nasmijanog i uvijek pozitivnog. I dok smo se pozdravljali i usput prebacili po neku, primjetih da je još  uvijek “elegantno popunjen” i da nije u zadnje vrijeme pridavao pažnju zdravijoj ishrani, niti se pridržavao pravila  koje smo utanačili još ljetos prilikom odlaska u rodni kraj.

Pitam ga šta čeka i zašto ne drži riječ, ne ispoštuje ono o čemu smo pričali prije nekoliko mjeseci? Vedar, dobro raspoložen i uvijek spreman za šalu, onako uz širok osmijeh, mi reče da je sve probao, ali nikako da smrša, da liniju dovede do savršenstva. Komšija,  koji je bio u društva sa nama primijeti da on tome i ne pridaje neki značaj, pa mu uz još  nekoliko savjeta preporuči da nešto preskoči,  da ne mora  baš sve da proba, naravno misleći na dobar zalogaj kao njegovu najveću ljubav.

Problem gojaznosti u svijetu je sve izražajniji i mnoge zemlje  ulažu velike napore, ali i sredstva kako bi doskočile ovoj pošasti. Smatra se da je danas  više od jedne trećine ukupne svjetske populacije gojazno (preko 2,5 milijardi). Posljednja istraživanja govore da je Bosna i Hercegovina  u samom evropskom vrhu po gojaznosti stanovništva, a da “dobro kotira”(kao rijetko u kojoj oblasti) i na svjetskom nivou.

Kako se boriti protiv prekomjerne težine? Na to pitanje  nije lako, ali ni jednostavno odgovoriti. Dok jedni trebaju samo kašiku da probuše, drugima čak ni rigorozne dijete ne pomažu u rješavanju ovakvih problema. Neki smatraju da bi država trebala  sistemski da riješi ovu aktuelnu i sve izražajniju epidemiju uvođenjem različitih mjera, da se makar zaustavi ako ne može da se smanji broj ljudi koji pate od ovakvih problema.

Rješenje je većoj u promociji zdravog načina života, izrada nacionalnih projekata za prevenciju gojaznosti, posebno kod mlađih osoba, kao i dokumentarnim emisijima u elektronskim medijima o pravilnoj ishrani, zdravim stilovima života, podsticanju razvoja zdravstvene kulture i boljoj informisanosti građana, promjenama navika u ishrani, itd.

Naučnici sa Okforda su se bavili ovim pitanjem, a uradili su čak i studiju kojom su utvrdili da bi porez od 20% na šećer u mnogim namirnicima posebno u sokovima smanjio problem gojaznosti u Velikoj Britaniji za najmanje 300. 000, a državi bi donio dobit od preko 300 miliona funti na godišnjem nivou. Dodatni porez obračunao bi se prema količini šećera u određenom proizvodu.

Na kraju, vraćam se opet junaku sa početka ove priče, koji je tad na moje pitanje zna li koliko je nezdrava hrana opasna i štetna, opet u šaljivom tonu izvukao samo njemu svojstven odgovor: ŠTO SE ISHRANE TIČE, PAZIM SAMO DA SE NE UFLEKAM, A I ZNAM DA SE NEKVALITETNO I NEZDRAVO HRANIM, ALI SE ZATO KVALITETNO NAPIJEM.

ĐURO KRČIĆ 

PODELI