Đuro Krčić: Svi su nešto smršali samo se ja ne dam

0

KOTOR VAROŠ, 10. marta – ”Sve smo bliže proljeću. I ne toliko mi njemu koliko ono nama. Da proljeće ne dolazi samo, nikad mi ne bismo stigli do njega.“

(Duško Radović)

Svake godine, negdje u ovo vrijeme, kada dani postaju topliji i duži, kad se nazire miris proljeća, svi se nekako osjećamo sretnije, ljepše i poletnije. Zbog toga što poslije duge i hladne zime imamo priliku da se oslobodimo od teške zimske odjeća, tmurnih i ružnih dana bez puno sunca kao i suvišnih kilograma, koje smo tako revnosno „sakupljali“ u prethodnim mjesecima.

Mnogi su govorili da prvi znak proljeća nisu ni visibabe, ni jagorčevina, ni bele rade, ni laste sa juga, nego žena na dijeti. Tako je nekada bilo, dok danas, kada i muškarci sve više vode računa o svom izgledu, redovno posle dugih i hladnih dana, slava i proslava u januaru i februaru, početkom proljeća koriste razne dijete da bi svoju liniju dotjerali u red.

Generalno, danas nema razlike ili je ima sve manje kada je izgled u pitanju i vođenje računa o vlastitom  tijelu i višku kilograma.

U svijetu a i kod nas upravo višak kilograma  predstavlja sve veći probem i ima tendenciju rasta, pa mu se zbog toga i svakim danom pridaje sve više pažnje. Mnoge, posebno razvijene zemlje svijeta, koje su shvatile težinu i opasnost ovog problema, čak i sistemski se bore protiv ove epidemije, ali im to baš i ne polazi  za rukom, a i ne mogu se nešto pohvaliti sa ostvarenim rezultatima.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije od prije nekoliko godina Bosna i Hercegovina se sa skoro dvije trećine ukupne populacije (oko 62 %) nalazi  na šestom mjestu svjetske rang liste po broju gojaznih osoba i evropski je vicešampion (iako ima i drugačijih pokazatelja). Najgojaznije su osobe iz ekonomski srednje populacije, a posebno je zabrinjavajuće što je ova pojava sve prisutnija kod djece.

Rješenje problema gojaznosti, bolesti današnjice, se ne nazire, posebno u zemljama sa slabom i nerazvijenom ekonomijom gdje ljudi teško sastavljaju kraj sa krajem i ne mogu birati šta će da jedu već jedu ono što imaju.

Zato prikoliko, ili koliko je moguće, treba izbjegavati brzu i nezdravu hranu, tjesteninu, hljeb (bijeli posebno) slatko i druge proizvode od kojih imamo više štete nego koristi.

Možda bi makar povremeno mogli dati doprinos zdravijem životu posteći neki od velikih godišnjih postova, srijedu i petak ili se pak s vremena na vrijeme podvrći  nekoj dijeti.

I sam sam to mnogo puta pokušavao bez nekog velikog uspjeha i rezultata. Upravo to sam učinio i ovih dana pripremajući se za dolazak proljeća i poslije prvog dana na dijetetskoj ishrani rekao sam sebi, ne vrijedi, ne ide, biće još prilika…

ĐURO KRČIĆ 

 

 

POSTAVI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here