KOTOR VAROŠ, 16. septembra – Nekad se za gledanje cirkusa plaćala karta, danas TV pretplata…
Televizor je elektronski uređaj koji služi za prijem radiodifuznih signala, kako bi primao i emitovao pokretne slike i zvuk sa velikih daljina.
Prvo javno televizijsko emitovanje TV programa desilo se u Engleskoj 1926. godine. Do 1953. godine svi televizori bili su crno-bijeli.
Na ovim prostorima prvo televizijsko emitovanje bilo je u Beogradu 1958. godine. Prvi televizori bili su veoma skupi, a masovnija upotreba desila se 1964. godine u vrijeme Olimpijskih igara u Tokiju.
Kod nas su pritisci na medije svakodnevni, a najčešće od strane politike i krupnog kapitala. Kako se u takvim okolnostima izboriti za istinu, za malog čovjeka? I ako je istinita izreka da su mediji ogledalo društva, moramo se zapitati kakvo smo mi to društvo?
Svi savremeni mediji, među kojima televizija ima možda i najznačajniju ulogu, postali su oruđe u rukama onih koji žele da propagandom utiču na ljude i vrše kontrolu društva da bi ostvarili svoje političke, ekonomske i bilo koje druge interese.
Ono što je vidljivo danas je sve sofisticiraniji napad na slobodnu volju i psihičko zdravlje njihove ciljne grupe, a to smo mi obični mali ljudi, to je NAROD. Došli smo u situaciju u kojoj mediji više se i ne trude sakriti političku obojenost i ono što rade, a to je ispiranje inače ispranog mozga konzumenata svojih usluga.
Lako je primjetiti nedostatak tema od javnog interesa koje se odnose na probleme običnog čovjeka.
Da situacija nije normalna svjedoči i anegdota koju sam prije par dana čuo od jednog prijatelja koji je nedavno boravio kod bake na selu, ponijevši joj usput milošte i malo para da ima kad i sama ode do obližnje seoske „zadruge“. I dok su sjedili na starom otomanu za malim drvenim stolom i uz kafu i “bakin kolač“ bistrili svjetsku i domaću politiku, na jednoj televiziji je počela neka informativna emisija. Krajičkom oka i onako nehajno primijetivši ponovo poznati lik na ekranu baka reče: „Dede, Mićo moj, isključi TV, da se čovjek malo odmori…“
ĐURO KRČIĆ
Svaka mu ko Njegoseva
Comments are closed.