KOTOR VAROŠ, 29. marta – Svjesni smo ovih dana nadljudskih napora kojima su izloženi zdravstveni radnici, od ljekara, medicinskih tehničara pa sve do pomoćno – tehničkog osoblja u zdravstvenim ustanovama. Naravno, da bi njima olakšali ionako teške uslove rada u ovom vremenu, trebalo bi da svi kolektivno damo svoj puni doprinos tome. U prvom redu trebamo OSTATI KOD KUĆE (naravno, onaj ko je u mogućnosti) i pridržavati se svih zdravstveno – higijenskih preporuka koje nam predlažu stručnjaci kada je ova pandemija u pitanju.
Ali, ono o čemu želim da kažem ovdje i sada, da ih pohvalim i da im se zahvalim u ime svih nas, koji ih svakodnevno opsjedamo prilikom snabdijevanja osnovnim životnim namirnicama, koji kašljemo i kišemo u njihovoj blizini na kasama prilikom plaćanja robe, koje čak i napadamo zato što nešto nema na policama, a samo zbog toga što smo halapljivi, nerazumni, što kupujemo i što nam treba i ne treba i koliko treba i ne treba, kao da korona virus obilazi kuće i ko nema 100 kg brašna i 10 litara ulja odmah ga zarazi…
To je rad trgovačkih radnika u prodavnicama i supermarketima.
Osim svega već nabrojanog, posljedica ove pandemije je i činjenica da je promet u gotovo svim trgovinskim radnjama, koje se bave prodajom prehrambenih proizvoda, kao i higijenskih potrepština ili udvostručen ili značajno povećan. Na sve ovo, većina njih radi u teškim uslovima, vrlo su slabo plaćeni i rade nepripremljeni za ovakvu vrstu izazova.
Svakodnevno su na udaru povećanja tražnje za robama svakodnevne potrošnje, higijensko – epidemiološkim mjerama i kontaktu sa potrošačima koji se ili pridržavaju ili ne pridržavaju propisanih mjera zdravstvene zaštite, slušaju njihovo gunđanje koje je vrlo često bespotrebno i neprimjereno. Na sve to oni ostaju hladnokrvni, ljubazni, odmjereni, prijatni i uz široki usmijeh gotovo uvijek nas ispraćaju toplim riječima zahvalnosti što smo nešto kupili u tom prodajnom objektu uz poruku- ”dođite nam opet”.
Trgovci su često i psiholozi, pedagozi, učitelji, bračni savjetnici, rame za plakanje svih onih koji imaju bilo kakav problem, a nemaju sa kim ga podijeliti. Oni se u svakoj situaciji moraju znati postaviti baš onako kako će odgovarati drugima, nikada ne razmišljajući kakave to posljedice ima po njih, po njihovo i psihičko i fizičko zdravlje. Kod njih uvijek mora da važi ona stara trgovačka: „mušterija je uvijek u pravu“.
Zbog svih prethodno iznesenih činjenica, smatram da trgovačke radnike, posebno u ovo teško vrijeme i trebamo i moramo staviti makar približno u istu ravan sa zaposlenima u zdravstvenom sektoru, ako ni zbog čega drugog onda zbog toga što su ljudi u bijelim mantilima učeni i spremani za ovakve situacije, a oni su bez medicinskih znanja stali hrabro na vjetrometinu gdje ih „oluje šibaju“ sa svih strana, a i nose se junački sa novonastalom situacijom, sa pandemijom, sa svima nama i ovakvima i onakvima.
ĐURO KRČIĆ
Danas popila, super je…
E
2,5 KM kafa, nemozeš vjerovati
kao u najboljim kafanama
Danas bila na fagusu kafa stvarno 2 marke, pa stvarno nema smisla
Maglo, jel zena nece da ti kuva kafu?
🙈🙈🙈🙈🙈🙈🙈🙈🙈🙈🙈🙈🙈🙈
Opet si ispao majmun. Dakle, nije osnovna zivotna namirnica i treba biti 15 KM za svakog idiota i besposlicara kojo je cijedi u kafani.
Ptanje za majmuna konju ja i nepijem nikada kafu u kafani. Samo sam naveo kako ljudi u ovoj krizi budu neljudi. Ali ti si toliko glup da emožeš skontati. Ali kafa ne spada u osnovnu životnu namijernicu pa neka je stavi 10 KM.
Ja bila juce 1.5 KM, nije valjda poskupila
Pa sto majmune kafu ne pijes kod kuce, ko te tjera da platis 2 marke?
Na Bor Petrolu (Fagus) kafa za ponijeti je 2 marka a sa mlijekom 2,5 KM. Društveno odgovorna kompanija. Ljudi pa se pitamo sto nam se sve ovo dešava.
Comments are closed.