ĐURO KRČIĆ: U INAT SVIMA, ŽELIMO DA ŽIVIMO U JEDNOJ DRŽAVI – NJEMAČKOJ RECIMO

1

KOTOR VAROŠ, 9. jula – Izgleda da dolazi čudno vrijeme, vrijeme da političarima izbijemo poslednji adut iz rukava. Ne mogu više da nas svađaju, najviše  mjestom boravka tj. našim prirodnim staništem. Stalno nam namećući svoja razmišljanja i stavove, pričajući i prepadajući nas iz Republike Srpske, Federacijom BiH, njih u Federaciji sa nama iz Republike Srpske, one u Brčko distriktu i sa nama i sa njima, a sve nas zajedno tzv. trećim entitetom.

Jasno je svima, jer svakodnevno  srećemo i viđamo veliki broj naših drugara, rođaka, prijatelja, braće, sestara, poznatih i nepoznatih kako se raspituju i provjeravaju na raznim stranama kako da odu sa ovih prostora i da jednog dana živimo u istoj državi, recimo Njemačkoj, Austriji, Švajcarskoj, Norveškoj ili nekoj drugoj uređenijoj i ekonomski jačoj zemlji.

Primjera radi, zbog velikog nedostatka radne snage, Njemačka je na sva zvona objavila kako zbog ovog problema godišnje gubi najmanje 30 milijardi evra i kako joj fali više od milion radnika raznih profila i zanimanja. Nedostaje im stručni kadar više nego ikada. Situacija bi se mogla uporediti sa onom krajem šezdesetih, početkom sedamdesetih godina prošlog vijeka. Prema nekim procjenama za desetak godina  Njemačkoj privredi će faliti blizu tri miliona radnika različitih zanimanja. Od milion slobodnih radnih mjesta skoro polovina je visokokvalifivana radna snaga za kojom čeznu njihova preduzeća (samo u elektro-industriji fali 50 000 inženjera, u IT-sektoru oko 55 000 stručnjaka, dok je u mašinskoj industriji raspisano oko 11 000 konkursa, odnosno  50 odsto više nego prošle godine).

O ovom svjedoči Boro Džomba i njegov drug Zoran, koji već nekoliko decenija žive i rade u inostranstvu, i koji kažu da ih u zadnje vrijeme najviše zovu kada su tamo i vuku za rukav kada dođe u svoje rodno mjesto na zaslužen odmor da im „srede“ i da ih odvedu tamo da, kako kažu, zarade „koru hljeba“. A oni, stare dobričine i „insani“ koji svakome vole pomoći nikog ne odbijaju i danima obilazi firme u bližem i daljem okruženju raspitujući se za slobodna radna mjesta, nesebično trošeći svoje vrijeme i svoj teško zarađen novac, a sve sa ciljem da nekog rođaka, komšiju ili poznanika situiraju i usreće. Iznenađuju ih, kako kažu, što ih sve češće salijeću  dame raspitujući se za neki, makar i sezonski posao u hotelima, na strmim padinama Alpi u Garmišu, Zeldenu, Kicbilu ili nekom drugom poznatom zimskom centru.

Neizvjesnost u ekonomskom smislu, nemogućnost napredovanja i loša opšta klima na ovim prostorima, tjeraju veliki broj građana da “bolje sutra” potraže negdje daleko od vlastitog ognjišta i rodnog kraja. Dokle će teći taj proces vidjećemo, nadati se da neće dugo.

A da bi tako i bilo moramo mijenjati stanje u društvu, podizati svijest o domaćoj ekonomiji i tražiti jasnu strategiju boljeg života svih ljudi u ovoj zemlji, jer jedni voli otadžbinu, drugi vole domovinu, a svi odoše u Njemačku!

ĐURO KRČIĆ

 

1 KOMENTAR

  1. Hm, mora to tako biti kad nam to kaže naš vrsni đurica kojeg toliko zdušno reklamirate.
    Kao da je pokupio svu svjetsku pamet.

Comments are closed.