Dobri duh Kotor Varoša: Sjećanje na Miroslava Miru Pejovića

1
KOTOR VAROŠ, 14. aprila – Miroslav Pejović rođen je 24. marta 1955. godine u Kotor Varošu. Osnovnu školu započeo je u Vrbanjcima, a završio u Kotor Varošu, gdje se njegova porodica u međuvremenu preselila. Već sa pet godina prvi put je uzeo gitaru u ruke – iako je bila namijenjena starijem bratu – i samouk krenuo u svijet muzike koja će obilježiti čitav njegov život.

Nakon osnovne škole, upisuje Muzičku školu u Banjoj Luci, gdje 1973. godine završava školovanje i stiče zvanje nastavnika muzike. Prvo zaposlenje dobija u Osnovnoj školi u Šipragama, da bi nakon jedne školske godine upisao Filozofski fakultet u Sarajevu.

Tokom studentskih dana (1974–1978), bio je član hora Radio-televizije Sarajevo.
Nakon što je diplomirao 1979. godine, odlazi na odsluženje vojnog roka u Trebinje, gdje vodi vojni orkestar. Po povratku se zapošljava u Osnovnoj školi u Kotor Varošu, gdje ostaje do kraja svog života – u učionici, među učenicima, tamo gdje je bio najpotrebniji.

Njegov doprinos muzičkom životu Kotor Varoša bio je nemjerljiv. Osim što je predavao u više škola širom opštine (Vrbanjci, Maslovare, Zabrđe, Vagani…), bio je aktivan i van školskih klupa: svirao je u bendu, organizovao muzičke manifestacije, bio muzički urednik Radija Kotor Varoš, komponovao pjesme i pisao muziku za filmove.

Iz priča njegovih učenika saznajemo da je bio više od nastavnika. Uvijek je imao razumijevanja za sve, nikada nije kritikovao na prvu. Ako bi neko napravio nestašluk, odveo bi ga nasamo i rekao: “Sad ćemo se mi ispričati – brk u brk.” Na lijep način bi tražio promjenu, govorio srcem i vjerovao da svako dijete može biti bolje. Voljele su ga i kolege – jer osim što je bio dobar nastavnik, bio je i izuzetan pedagog, iako mu to formalno nije bila dužnost.

Nažalost, 28. februara 2009. godine prerano nas je napustio. Otišao je tiho, ali iza sebe ostavio prazninu koju ni vrijeme ne može da popuni – kako u srcima onih koji su ga poznavali, tako i u muzičkom životu Kotor Varoša, koji je s njim izgubio jednog od svojih najvažnijih stubova.

Sjećanje na Miroslava Pejovića živi kroz note koje je ostavio, kroz učenike koje je inspirisao, i kroz ljude koji ga nisu zaboravili.

Dragiša ĐURIĆ

PODELI

1 KOMENTAR

POSTAVI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here