KOTOR VAROŠ,13. novembra – Porodica Nedić iz Donjih Boraka, opština Kotor Varoš, decenijama je čuvala grob nepoznatog četnika iz Šumadije, borca elitne Šumadijske grupe korpusa JKVuO, koji je početkom 1945. godine, nakon ranjavanja u proboju snaga genarala Draže Mihailovića ka Travniku i sukoba sa komunistima, izdahnuo u Curkićima.
Stariji mještani pričaju da su tijelo kurira četničkog komandanta, koji je, kako kažu, imao tek dvadesetak godina, njegovi saborci prenijeli iz Curkića preko nabujale Vrbanje u Donje Borke i tu ga, na njivi Gligora Nedića, sahranili.
– Čuli smo da četnici iz Srbije nisu htjeli da sahrane svog preminulog borca u Curkićima, jer je tamo muslimanska i katolička zemlja. Nisu ga htjeli sahraniti ni na zemlji koja je pripadala izrodima koji su bili u partizanima. Zato su ga, preko Vrbanje, prenijeli na ovu stranu, na srpsku zemlju, i tu sahranili. Moj svekar Gligor, koji je bio u Kraljevoj vojsci, do smrti je čuvao grob, a iznad glave pokojnika posadio je šljivu trnovaču. Nikada se taj dio zemlje nije orao. Čula sam da su kraljevi vojnici pored groba postavili krst na kojem sa nalazilo samo slovo M, ali krsta na tom mjestu više nema i ne znamo gdje je – pričala je prije desetak godina novinarima ”Blica” starica Milica Nedić.
Njen muž Milenko, sin Gligorov, takođe prije desetak godina, u izjavi novinarima, podsjetio je da su neki ljudi iz Srbije 1991. dolazili u Obodnik, nedaleko Donjih Boraka, i raspitivali se o četničkom borcu koji je sahranjen negde pored Vrbanje.
– Vjerovatno su tražili ostatke čovjeka koji je sahranjen na našoj njivi. Žao mi je ljudi koji su prevalili toliki put i bili samo nekoliko stotina metara od mjesta gdje im je možda sahranjen otac, djeda ili pradjeda, a nisu mu svijeću prislužili. Vjerovatno su se raspitivali kod mlađih ljudi koji nisu znali za ovaj grob. Volio bih više od svega da upoznam potomke čovjeka koji ovde počiva, da ih zagrlim i da im kažem da smo njegove posmrtne ostatke čuvali kao da nam je neko najmiliji – veli Milenko.
Nedavno je starina ispred jedne kafane u Obodniku primjetio vozilo sa novosadskim tablicama. Odmah je, onako starinski i pošteno, prišao Novosađanima i zamolio ih da u Srbiju ponesu vijest o Šumadincu koji je sahranjen u Donjim Borcima.
– Sunce me je ogrijalo kada sam u svom kraju vidio ljude iz Novog Sada. Molio sam ih da svima koje znaju u Srbiji kažu za ovaj slučaj i da zamole ljude čiji preci su, kao pripadnici kraljeve vojske, ostavili kosti u ovim zabitima da me potraže – priča Milenko.
Vujadin Jurić, komšija porodice Nedić, kaže kako je čuo da je ravnogorac, koji je sahranjen u Donjim Borcima, ranjen na području Vrbanjaca, na pola puta između Kotor Varoša i Maslovara.
– Sudbina je htjela da šumadijski četnici sahrane svog saborca baš na njivi Gligora Nedića, koji je nakon Drugog svjetskog rata odležao osam godina u zeničkom zatvoru, jer je bio pripadnik Borjanskog četničkog odreda JVuO – napominje Jurić.
Napomena Redakcije ’’Glasa Kotor-Varoša: Nedavno je tijelo nepoznatog šumadisjkog četnika iz Donjih Boraka preneseno na pravoslavno groblje na Borcima i dostojno sahranjeno uz obred sveštenika.
