Dragana Maksimović: Kako izgledaju i razmišljaju sinovi i kćeri Kotor Varoša?

0

KOTOR VAROŠ, 11. jula – Višak vremena i ovo varljivo ljeto  su me natjerali da nešto više lutam po društvenim mrežama nego obično. Tako sam naišla i na šaljiv tekst o tome kako prepoznati pravog Beograđanina. U moru selfija, šaljivih videa, vijesti i sl. nađu se ponekad zanimljivi tekstovi i lijepe riječi koje me ponukaju na razmišljanje. Ko su Kotorvarošani, kakvi su to ljudi i po čemu su posebni?

Ne bih voljela da šovinisti s bilo kojim ”predznakom” uopšte pročitaju ovaj tekst, jer ga neće pravilno shvatiti nego će ga doživjeti kao dobru priliku da nam se ”nagovre” i da nas bombarduju svojim otrovnim mislima.

Sinovi i kćeri Kotor Varoša su svi oni koji ga iskreno vole i koje nešto veže za ovaj grad, najčešće je to djetinjstvo. Ima i onih koji su manje sentimentalni i koji su se tako dobro prilagodili u novim sredinama da su ga skoro zaboravili, a ima i onih koji žive u ovom gradu, ali ni po čemu osim po uvjerenju o mjestu prebivališta, to nisu.

Nije dovoljno samo egzistirati u Kotor Varošu, raditi, kupovati, prodavati ili družiti se ovdje, ima tu nešto više.

Kotorvarošani pred drugima vole da se hvale da su samo 35 kilometara udaljeni od Banja Luke, skoro pa periferija velikog grada. Živjeti na periferiji u zemljama Zapadne Evrope predstavlja prestiž, eto zato bi naš sagovornik odmah u startu trebao da shvati u kakvoj smo prednosti u odnosu na ostale.

Kotorvarošanin će pred drugima odmah da se pohvali našim umnim ljudima i velikanima i nabrojaće odmah pet ”zvučnih imena”, a  ako potencijalni sagovornik kojim slučajem nije čuo za neke od njih, mogao bi biti u (ne)prilici da satima sluša priču o njihovim uspjesima i postignućima.

Kotorvarošanin će takođe i da se pohvali razvijenom privredom, a to je opet zasluga naših ljudi koji su sve to pokrenuli, ali i naših radnika koji su vrijedni i čestiti. Strani investitori su došli na obostrano zadovoljstvo, prepoznali nas i zaposlili 2000 ljudi. Pred tom cifrom neznanac zanijemi.

Generalno smo hvalisavi, ali to nikad nećemo drugima priznati, draže nam je reći da imamo smisla za marketing.

O našim ljudima samo mi imamo ekskluzivno pravo ružno govoriti, ako se drugi usude reći bilo šta loše, branićemo ga do besvjesti. U Kotor Varošu smo svi nekako rođaci, a sve to, ako se ulazi u ozbiljnu vezu, roditelji, ujne i tetke će dobro provjeriti.

Pravi Kotorvarošani su jugonostalgičari i po pravilu izbjegavaju priču o ratu. Ako se priča ipak povede, onda i najčvršći puste suzu. Spremni su da se brzo posvađaju, ali su ”povratljivi” i brzo oproste.

Učinjeno dobro djelo se dugo pamti, prenosi s generacije na generaciju. Sad da me pitate znala bih vam reći ko je mom djedu ili stricu pomogao, ko je gradio kuću s mojim roditeljima, kojim ljudima se za njihovu dobrotu nikad nisu mogli odužiti…

Svakog pravog Kotorvarošanina je neko prevario za nešto, ne zbog tog što je glup nego zbog toga što je lakovjeran. Taj svoj promašaj će dugo  prepričavati i stvarati šale na svoj račun. Lakovjernost ovdje ne smatraju manom, a ako vas je neko prevario ili vas oštetio za nešto, skoro da se to smatra blagoslovom, jer će priroda, Bog, sudbina ili neka ”viša sila” da vam to nadoknadi i da je to zbog nečeg dobro.Teško za shvatiti bilo kome drugom osim nama.

Često ćete kod nas čuti: ”Dabogda ja uvijek imao, a oni uvijek uzimali od mene“…

Mnogi Kotorvarošani, imaju ujnu, strinu, tetka ili rođaka koji je druge vjere i obično mu je najomiljeniji član familije. Svakom Kotorvarošaninu komšija predstavlja svetinju, ako je komšija druge vjere – na njegov veliki praznik sigurno neće stvarati buku ili raditi neke veće poslove taj dan.

Za gosta i pred gosta se iznosi sve što se ima u kući i niko gladan nije otišao iz Kotor Varoša. Škrtost ili štedljivost se smatraju za neoprostivu manu, pa su tako česte situacije da konobar ne zna od koga da naplati račun, jer su se svi ”latili” novčanika.

Ne kidišu na slabije i ne napadaju ”čoporativno”. Došljake lako prihvate u društvo, ali su isti dugo ”na ledu”. Prirodu obožavaju, ali su češće u kafiću. Sportom se svi bave mada tako ne izgleda. Svaka treća porodica ima po tri auta i nekako ”krpi kraj s krajem”.

Sigurna sam da se ste se makar djelimično prepoznali u ovom. Ako niste onda sigurno niste iz Kotor Varoša.

Dragana Maksimović

POSTAVI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here