Dragana Maksimović: Moj poslednji pozdrav malom Pavlu Jovoviću

1

KOTOR VAROŠ, 6. februara – Već godinama bježim od teških i turobnih priča, televiziju ne gledam, novine tek ”preletim”, a internet nikada i nisam doživljavala ozbljno, već kao poligon za iživljavanje patoloških likova, neostvarenih tipova…

Ali, priču o malom Pavlu Jovoviću iz Podgorice, koji je juče, u teškim mukama,  preminuo u podgoričkoj bolnici od povreda koje mu je nanio očuh, Nermin Šišić (27) iz Tuzle, naprosto sam morala da pročitam.

Zamišljam to malo bespomoćno biće, koje je, tek što je došlo na ovaj svijet, osjetilo neviđene muke.

Posmatram, s druge strane, na slikama  tog zlikovca iz Tuzle, koji je  malom Pavlu  zadavao smrtonosne udarce, čupao kosu, lomio mu zube…

Kažu uhapšen je. Gledam to lice krvnika, koji će se ponovo dokopati slobode, iako je ne zaslužuje.

A gledao ga je maleni Pavle svojim okicama dok ga je krvnik besomučno zlostavljao… Koliko je, mili Bože, bilo tuge u tom nevinom pogledu djeteta?

Posmatram potom Jelenu Jovović, majku malog mučenika Pavla, i razmišljam kakva je to majka, koja svojim očima može gledati kako joj krvnik zlostavlja, a na kraju i ubija rođeno čedo?

Bezbroj puta smo imali priliku da vidimo kako se majka u,  životinjskom svijetu, do smrti bori za svoju mladunčad. U borbi za svoje male potomke umire.  Juriša na zvjeri svjesna da iz te borbe živa izaći ne može.

E to je majka…

A Jelena Jovović nije ni majka, a  ni žena,  isto kao što krvnik iz Tuzle Nermin Šišić nije čovjek, nego zvijer.

Mili naš Pavle, mali mučeniče, neka ti je laka zemlja po kojoj, osim ljudi, ti si se u to najbolje uvjerio, hode i zvjeri u ljudskoj koži…

Njih ovdje, u ovom turobnom i zlom svijetu, ne očekuje kazna kakvu zaslužuju. Ali, zato postoji ona božija, koju niko, pa ni oni neće izbjeći…

 Dragana Maksimović

 

1 KOMENTAR

POSTAVI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here