Đuro Krčić: Pošli u goste, a nismo javili koliko nas dolazi?!

0

KOTOR VAROŠ, 19. marta – Postoji vrijeme za odlazak,čak i kada ne postoji mjesto gdje biste otišli.

(Tennesssee William)

Nama ovakvim kakvi smo, niti je je vrijeme za odlazak niti smo sigurni da imamo gdje otići. Bosna i Hercegovina je sredinom februara ove godine predala aplikaciju za prijem u Evropsku uniju, što ja važan korak za narod ove zemlje kao prva stepenica za članstvo u ovoj organizaciji.

“Ovo će biti godina velikih reformi i mi se nećemo zaustaviti. Želimo sustići komšije na tom putu”, reče jedan od članova Predsjedništva BiH. Reče i živ ostade. Jer kako je moguće težiti članstvu u najmoćniju ekonomsku organizaciju u svijetu, a ne zna se čak ni koliko nas je, iz čega se izvodi zaključak da se ne znaju ni svi drugi parametri kao ni osnovni makroekonomski pokazatelji koji su potrebni da bi neka zemlja u najmanju ruku bila ozbiljna.

Centralna popisna kancelarija Bosne i Hercegovine od oktobra 2013. godine, kada se desio popis, pokušava da postigne sporazum o tome ko je rezidentni (stalni) stanovnik ove napaćene zemlje i nikako ne uspijeva u tome do današnjeg dana, znači već trideset mjeseci.

U čemu je problem? U činjenici da je to postala politička, a ne statistička kategorija. Dok vlasti Republike Srpske uporno pokušavaju da se dogovore oko implementacije rezultata popisa, predstavnici drugog entiteta na sve načine nastoje da se to ne desi, jer žele da se ozvaniče podaci koji nemaju veze sa zdravom logikom.

Kako i kome objasniti činjenicu da danas u BiH živi isti ili veći broj stanovnika nego prije dvadeset pet godina (što oni žele) a svima je poznato koliko je ljudi otišlo sa ovih prostora u proteklom periodu, ne planiraju se vratiti ovamo i žive u Kanadi, Americi, skandinaviji, zemljama zapadne Evrope, da ne pominjemo velika stradanja u toku samih ratnih dešavanja.

Bosni i Hercegovini je trebalo više od 22 godine da se popiše stanovništvo iako se u civilizovanom svijetu popis vrši svakih deset godina. Dok su jedni insistirali na popisu, drugi su tražili da se  prijeratno stanovništvo vrati (što se nikada neće desiti), pa tek onda da se popiše. Koliko vlasti BiH kasne govore podaci da je,recimo, Indija, koja ima preko milijardu stanovnika (250 puta više), rezultate popisa objavila za manje od godinu dana, o Kini i mnogim drugim puno većim i civilizovanim državama da i ne govorimo.

Pošli u goste praznih ruku, a nismo rekli ni koliko nas dolazi, pa ko će nam vrata otvoriti, ko će nam se radovati…NIKO!

A ni sami nismo sigurni koliko je to dobro i da li je Evropska unija brod koji još plovi ili pak voz na slijepom kolosijeku. Što bi narod rekao GLAVOM KROZ ZID.

Đuro KRČIĆ

PODELI