KOTOR VAROŠ, 29. novembra – Postojala je jednom jedna zgrada u srcu Kotor Varoša, stara, stamena, s dušom kakvu danas rijetko koja građevina nosi. Zvali su je jednostavno – Ljubina zgrada. Iako je više nema, iako su njeni temelji prekriveni nekim novim vremenima, ona i dalje živi. Ne od betona, cigle i krova, već od uspomena – toplih, djetinjih, ljubavnih, ljudskih.
Izgrađena davne 1893. godine, Ljubina zgrada bila je više od običnog stambenog prostora. Bila je dom onima koji su donosili život i zdravlje – ljekarima koji su iz raznih krajeva dolazili u ovaj pitomi grad na Vrbanji. Među njima je bio i dr Ljubo Dragosavljević, miran i posvećen čovjek, koji je svoje dane posvetio brizi za druge u kotorvaroškoj bolnici. Po njemu je zgrada i dobila ime – ne zato što ju je sagradio, već zato što ju je oplemenio.
Zgrada je disala zajedno sa svojim stanarima. Ujutru se iz njenih prozora čula buka dječjih koraka, šuštanje novina, zveckanje kašika o šoljice kafe. A uveče, kroz njene hodnike širili su se mirisi večera, smijeh, tihe melodije sa starih gramofona. Ali ono što su mnogi Kotorvarošani pamtili s najviše nježnosti bila su – stabla u njenom dvorištu. Pod njihovim krošnjama rađale su se prve ljubavi, skrivali pogledi, pisale pjesme, šaptale tajne.
Ljubina zgrada bila je mjesto gdje je vrijeme imalo drugačiji ritam. Tu se živjelo sporije, prisnije, s poštovanjem. Bila je svjedok mnogih dolazaka i odlazaka, zagrljaja i rastanaka, života i smrti. Bila je čuvar jedne epohe, jedne topline koja se danas teško nalazi.
I onda je jednog dana, tiho, gotovo neprimjetno, Ljubina zgrada nestala. Nije ostala ni ploča, ni spomen, ni fotografija na zidu. Samo praznina, gdje su se nekad igrala djeca, gdje su nekad šaptali zaljubljeni.
Ali zgrada i dalje postoji – u sjećanjima. U pričama koje majke pričaju djeci, u uzdahu starijih kad prođu tim dijelom grada, u treptaju oka kada se pomene ime dr Ljube. Postoji u svakom kamenu Kotor Varoša koji pamti, u svakom srcu koje nije zaboravilo.
Jer neke zgrade se ne ruše bagerima, već zaboravom. A Ljubina zgrada nije zaboravljena.
V.K.
