LIPLJE: RIJEKE VJERNIKA U POHODU PRAVOSLAVNOJ SVETINJI PODNO BORJA

0

LIPLJE, 7. aprila  – Srednjovekovnom manastiru Liplje, koji je prema narodnom predanju zadužbina svetog Save, svake godine pohrli rijeka vjernika iz svih dijelova Srpske, Srbije, Crne Gore, ali i iz Hrvatske, Slovenije, Makedonije, Njemačke, pa čak i iz daleke Rusije.

Manastirsko bratstvo se trudi da sve goste u pravoslavnoj svetinji podno Borja domaćinski dočeka i da toplim riječima i molitvom okrepi duše vjernika.

Svakodnevno se u manastiru Liplje, koji je izgrađen na ušću Mliječnice u Bistricu, na granici kotorvaroške i teslićke opštine, služe jutarnja i večernja liturgija, a akatist presvetoj Bogorodici čita se svakog dana u podne pred čudotvornom ikonom Majke Božije. Liplje je, inače, stavropigija episkopa banjalučkog Jefrema, a ovu pravoslavnu svetinju je 1998, prve nedjelje po Ilindanu, pohodio i patrijarh srpski Pavle.

Milena Jugović iz Novog Sada svake godine dolazi u Liplje. Nigdje se, kaže, ne osejća ljepše, a kada je prvi put došla u ovu svetinju, zaklela se da će joj, dok je zdravlje bude služilo, bar jednom u godini dolaziti.

„Nikada iz Liplja nisam krenula ka Novom Sadu, a da nisam zaplakala. Teško mi je ostaviti ovo božje mjesto i ove divne monahe, koji noći i dane provode moleći se za spas našeg roda. Osjećam da sam dio ove svetinje i svaki Srbin, ma gdje se nalazio, treba da bude ponosan na Liplje i na lipljanske kaluđere“, zbori Milena.

U manastirskoj porti zatičemo i Aleksandru Panovu iz Bitolja, koja je sa mužem Zoranom i kćerkama Tanjom i Tijanom došla u Liplje da se „osnaži vjerom pravoslavnom“.

„Krenuli smo kod prijatelja u Doboj i presrećni smo što smo sada, a ne u povratku, što obično činimo, došli u Liplje“, kaže Makedonka.

Petar Manojlović, ugostitelj iz Rima, u Liplje je stigao sa braćom Jovanom, Danom, Vaskrsom i Radišom, koji žive u Beču i Ljubljani. Kaže da će se, ako Bog da, dogodine u Liplju krstiti njegovi unuci Miloš, Rastko i Ognjen.

„Moja porodica vuče korjene iz Čelinca i nikada se, bez obzira što sam kao dijete otišao u bijeli svijet, zavičaja nisam odrekao. U Liplje sam do sada dolazio dva puta godišnje, u aprilu i avgustu, ali što sam stariji, ova svetinja me sve više vuče sebi“, veli Petar.