KOTOR VAROŠ, 10. NOVEMBRA – Nema ništa ljepše od vjere u Hrista i vjere u Vaskrsenje, vjere u radost i život, a dječiji osmjesi ispunjeni srećom i radošću mogli su se vidjeti nedavno u manastiru Veselinje u Glamoču, gdje je naša sugrađanka Ljubica Hadži Marković pokazala humanost na djelu.
U tradicionalnoj akciji „Za osmijeh više u dolini sunce“ naša travarka je obradovala 54 učenika Osnovne škole u Glamoču, kojima je božanska liturgija u manastiru posvećenom Svetom Jovanu Krstitelju ostala u sjećanju.
„Ja blagodarim gospodu Bogu što mi je omogućio da izvučem poneki osmijeh, osmijeh sreće i radosti, da ovoj djeci podarimo malo zadovoljstva. Za mene je ovo prije svega čin pokazivanja ljubavi, solidarnosti i humanosti prema mališanima koji žive u teškim uslovima. Slava bogu za sve“, rekla je Markovićeva.
Protojerej Srđan Belenzada i njegova supruga Ljiljana vratili su se u rodni Glamoč, ratom devastirani grad, u vrijeme kada mnogima povratak nije bio ni na kraj pameti.
Upoznali su se u času duboke tuge, na sahrani Ljiljanine sestre. A danas su srećni i blagosloveni, jer su ponosni roditelji četvero djece.
Konak manastira Veselinje na Vrbi, nedaleko od centra Glamoča, već godinama je dom ove porodice.
„U ime glamočke parohije neizmjerno smo zahvalni gospođi Ljubici, jer je pokazala da postoje ljudi dobre volje, koji prepoznaju u kakvim uslovima žive naši mališani. Neka joj Gospod Bog podari zdravlja i snage da istraje u svim humanitarnim akcijama koje planira da ostvari“, poručio je Belenzada.
Jačajući duhovnu i moralnu snagu pravoslavlja i poštujući tradiciju i običaje Ljubica Marković nastavlja sa organizacijom pokloničkih putovanja, obilazeći brojne srpske manastire i sveta mjesta.
„Živim da bih pomagala ljudima. To je svrha mog rada i trudiću se da uvijek i u svakoj prilici budem od koristi onima, kojima je pomoć potrebna. Srce mi je puno kada vidim srećna lica ljudi kojima sam pomogla, ali i kad izmamim osmijehe na licima i usrećim duše brojnih mališana. Nema ništa uzvišenije od dječije radosti, jer je dijete parče raja na zemlji“, istakla je Markovićeva i zahvalila se svim sveštenim licima koja daju blagslov za njene akcije.
U očima onih, koji imaju privilegiju i čast da je lično poznaju i sarađuju sa njom, ona je sinonim za humanost i dobrotu. Žena velikog srca spremna da svojim djelima usreći druge. Kotor Varoš je s pravom ponosan na svoju Ljubicu Hadži Marković.
Na internetu pise da osoba koja posjeti Hilandar i Svetu Goru dobija to Hadzi ispred prezimena tako da je Hadzi Markovic a ako posjeti Jerusalem i obavi sve propisane radnje dobija Hadzi ispred imena,bila bi Hadzi Ljubica. Inace je ona meni hadzinica.
Ne vjerujem da je bila u Jerusalemu a pisac je bio 12 x u Jerusalemu,tada je objavljen intervju sa mnom,25 jun 1993 u Jerusalem Postu pod naslovom Nobody Knows Why-Niko ne zna zasto,gdje sam prvi ispricao pricu o napadu na Kotor Varos,objavljen je i insert iz mojeg rukopisa Kotor Varos Ratni Raspored-razgovori moje majke Bisere sa Nedeljkom Nedjom Djekanovcem,preko ograde,bio je podstanar u Blatnjaku i opisao sam predaju kod Jelsingrada,18-og oktobra 1992.Ta prica sa mnom je prva obisla svijet,kao pisca……ali da se moj Zoka ne zbuni..poslije intervjua koji je sa mnom obavio doajen izraelskog novinarstva,on ne intervjuise svakoga,na pitanje Zasto su to Srbi uradili odgovorio sam NIKO NE ZNA ZASTO….i eto tu recenicu moj imenjak Abraham je postavio kao naslov intervjua.
Mislim da Ljubica nije bila u Jerusalemu a ja jesam bio i u Al Aksi dzamiji a isao sam i u Betlehem,na Isusov grob.Nista posebno,cak se i ne odrzava,oznaceno ali zapusteno mjesto.Svaki pisac ima svoj put.I kao i svi budala ostaje ista budala bez obzira na duzinu puta.Eto sad vidi rat u Izraelu.I Selsm Ljubici,hadzinici.
“Pisac”,možda si mislio na Svetu zemlju.Od 10 vijeka ženama je zabranjen ulazak na Svetu goru.Hadži kod hrišćana onaj koji je išao na poklonjenje u Jerusalim.
nasao sam na internetu,pise da je Hadzi dodavano ko posjeti Svetu Goru pa to dodaje Ljubici tu dimenziju,sto je mozda i odgonetka njenog lijepog lika,glasa,skromnosti,ponasanja i djela
Bivši aktivni omladinac nije moguće da ne znaš šta znači Hadži,a ovamo si i pisac!!!!!!
Pa evo da i ja napisem o Ljubici,prije svega pozdrav Ljubice,znali smo se i u to vrijeme iz tih nekoliko vidjena u Kotor Varosu,ja sam upamtio jedno-nijedna zena u Kotor Varosu nije imala ljepsi osmjeh od tebe.Razmjenjivali smo samo par recenica pri slucajnim susretima,nismo duze ni pricali ni znali se ali ta impresija o tebi,tvoj lik,izgled i taj osmjeh iz kojeg je zracila nutrina ,poetski izraz, je u stvari to sto sam evo saznao iz medija.
I interesuje me to u prezimeni Hadzi,to nisam znao iako znam da u juznoj Srbiji,postoje termini Hadzi,sto je neobicno kod tebe u nasem kotovaroskom kraju.Hvala na predivnim impresijama od prije i danas ocigledno ljubavi prema prirodi,biljkama i cajevima koji kao i sama ti okrepljuje normalnog covjeka.Obogatila si nas.
Ljubica je ponos naseg mjesta. Svaka joj cast. Legenda spremna uvijek pomoci. Plijeni svojim znanjem, paznjom i humanoscu. Neka joj Bog podari zdravlje.
Comments are closed.