KOTOR VAROŠ, 10. JUNA – Nakon punih 40 godina maturanti četiri razreda ekonomista i mašinskih tehničara Srednjoškolskog centra „Nikola Tesla“ iz 1984. godine okupili su se ispred ove obrazovne ustanove kako bi proslavili veliki jubilej.
I po broju godina, i po snazi emocija koje prizivaju sjećanja na zajednički provedeno najljepše razdoblje života. Dane mladosti, veselja, prvih ljubavi i sazrijevanja, dane i godine što se najduže i najživlje pamte.
Na proslavu mature došlo je 60 maturanata i osam profesora, pa je to bila prilika da se sretnu, ispričaju i prisjete svih dogodovština iz zajedničkog đačkog doba.
Druženje je proteklo u prelijepoj atmosferi. Nakon okupljanja ispred škole, ušli su u razred i ponovo, poslije 40 godina, sjeli u školske klupe. Na ovom školskom času nekadašnji učenici govorili su o svom životu nakon završetka srednje škole.
Osvrnuvši se na do sada pređeni životni put, zaista se imaju čime pohvaliti i sebe s ponosom nazvati jednom od sjajnih generacija ove škole. Za proteklih 40 godina dokazivali su se i dokazuju u raznim naučnim i društvenim oblastima, a posebno ističu da ono što nose u sebi velikim dijelom su ponijeli upravo iz Srednje škole koja im je podarila veliko znanje.
„Organizacija proslave mature bila je izazov, jer nije bilo lako okupiti tadašnje učenike. Posebno bih istakao one koji danas žive rasuti po zapadnoevropskim zemljama i u Americi, a izdvojili su vrijeme da dođu i ispolje emocije prema svojoj generaciji i ovom gradu“, rekao je Darko Popović.
Skoro dva mjeseca trajalo je dogovaranje detalja preko društvenih mreža.
„Nismo potpuno iznenađeni što je cijela proslava protekla sjajno, jer je reč o divnoj generaciji koja nikada nije gubila kontakte. Ta prijateljstva i ta ljubav najdragocjenije su „tekovine“ našeg školovanja“, poručio je Admir Zaimović.
Treba napomenuti da su samo zbog proslave mature mnogi stigli iz inostranstva.
„Dobra energija nas je pratila tokom višemjesečnih priprema, pa je i proslava mature bila fantastična. Za ovo se živi i vrijedi prevaliti dug put da bi evocirali uspomene na najljepši period života“, složni su u ocjeni Marija Todorović i Halid Curkić, koji su stigli iz Austrije, odnosno Slovenije.
Na proslavi mature bili su i neki od njihovih nekadašnjih profesora, Jelena Maksimović, Ostoja Đukić, Faruk Ramičić, Slavojka Pejović, Nevenka Popović, Nebojša Gvozden, Zoran Samardžić i Zlatan Mašinović.
Sa njima su na dirljiv način podijelili iskustva o školskim danima i ostvarenim karijerama u protekle četiri decenije.
„Bili ste izuzetno dobri i uspješni učenici, jako ste mi draga generacija, a posebno zbog činjenice da nas niste zaboravili“, naglasila je Jelena Maksimović, koja je bila razredni starješina jednom odjeljenju.
Nakon razrednog časa maturanti su simbolično posadili četiri stabla indijskog jorgovana na lokaciji kupališta „Brana“ u znak sjećanja na okupljanje poslije 40 godina.
Subotnje druženje je nastavljeno u restoranu „Platani“ do kasnih večernjih časova , a začinio ga je muzički repertoar iz njihovih mladalačkih dana.
Nema sumnje da će za pet godina, kada se bude obilježavalo 45 godina, biti veličanstveno i sa još više emocija.
koja si ti budala-hoces se predstaviti ? Na jesen dolazim u Kotor Varos.
Umeracio sam malo proci kroz Carsiju i svratiti kod nacelnika Zdenka.Isao bih na Bjeline i Branu da vidim sta ste uradili.
Normalno,bicu u kuci u Blatnjaku…..tu mozes doci po noci da me upucas,nece niko reagovati,ako stignes ili posal;ji kojeg cetnika,tih sto citaju moje komentare.Kad sam bio omrazen u skoli i Carsiji prije kako li je tek danas dom me citate i citaju me drugi u vrijeme interneta–imaju neki cak i prevode moje napise ali nije to nista-prijete meni i mnogi Bosnjaci,dobijam poruke da cu biti uhapsen na aerodromu u Sarajevu,da se moji tekstovi kopiraju,da policija ima evidenciju i da samo spremim svoje pelene za zatvor a ja i danas hebem ko konj a oni ne mogu nista osim sami sebe….nego ako si Zoran reci da smo nekad bili,ako si Vensan,o sugi ne treba nista pricati a ako si neko drugi,barem da to znam….iz pisanja o skoli,pojma nemas,ako si Vensan ti nikada nisi zavrsio gimnaziju,Kosta te hranio,drincer po Carsiji, a ako si Zoka,steta onog Zoke a ako si ko drugi-onda sam ti ja pisac.
Sa Zeljkom je profesoricom bilo posebno a i ona je bila posebna,visoka,lijepa,zgodna i ja sam se zaljubio u nju cim sam je vidio prvi put na ulici kada nisam ni znao da je profesorica,rekli su mi da je to nova profesorica koja je istom dosla u Kotor Varos.Tek kasnije,dok mi nije pocela predavati a kasnije posto smo izgubili razrednika,Zeljka nam postala razrednik upoznao sam njenog muza,profesora Momira a poslije su dobili i malu Jelenu i opet poslije svega kad su se selili za Novi Beograd dosao mi je Momo i zatrazio da dodjem da pomognem im oko iznosenja namjestaja iz stana u Kockama,sa jos jednim ucenikom i rekao da ce platiti nam i pitao:”Sta je najbolje poslije vrucioh cevapa ?”.Nisam znao a on rece:”Mrzlo pivo”…”Kad zalijes cevape tako nema ljepseg osjecaja”…..Medjutim da li je on znao ili nije,bio sam siguran da je Zeljka rekla da me pozove da pomognem oko iseljavanja,meni je Zel;jka bila bolja i draza i od cevapa i od pive.A Zeljka i ja kao ucenik imali smo takve odnose,ona je znala da sam zaljubljen u nju i bio sam njen najdrazi ucenik.Upoznao sam je prije nego sto nam je pocela predavati SH-a i to je bio prvi susret i presydno-u Recitatorskoj sekciji,ona je vodila Recitatorsku sekciju za Srednjoskolski Centar,ja do tada nisam uopste recitovao ali sam jos od osnovne skole citao naglas lekcije za razrede-imao sam najbolji glas na skoli i najbolje citao,bolje od bilo koga a za recitatorsku sekciju nisam znao ni sta je to i da postoji medjutim Zoran mi je rekao i ja sam dosao-i vidio Zeljku,drugi put.Oduzeo sam se.Tu su bili Dragan,Zoran,Danica,Aida-sutili su,novi kolac,Zeljka me pitala kako se zovem,koji sam razred i dala mi da procitam neku pjesmu…..kada sam procitao pogledali smo se i taj pogled nikada necu zaboraviti,nasmijala se i rekla:”Hocemo li ga primiti u sekciju,bolji je od Munira Kovacevica”..i od tada pocinje prelijepa prica u odnosu profesorice i ucenika (kasnije ce skolom kruziti i druge price”….medjutim one nisu za ovdje,da se spominju…..
Jovan Cubic i Zrinka su bili istinski pedagozi i znalci svoga posla. Veoma strogi, ali realni i posteni. Gvozden je nesto drugo. Niti je znao predavati niti se trudio. Ocjene dijelio napamet. Katastrofa od profesora. Ljubimci mu bili najgori ucenici. On se sa njima sprdao, lijecio neke frustracije. Zbog njega su svi mrzili matematiku. Niti je davao znanje, niti ga je trazio. Obarao je ucenike, tjerao neke inate, glumio velicinu. Zrinka i Jovan su bili ozbiljni profesori dostojni posla kojim su se bavili. Ibro je imao problema skoro sa svim profesorima. Kad je vidio da ce pasti iz matematike i izgubiti pravo skolovanja obratio se komitetu. Oni su mu savjetovali da se ponasa onako kako treba i kako su se ponasali ostali Gvozdenovi ljubimci. Poceo je da dolazi sa Zvijezdinim salom, nosio logoritamske tablice, provaljivao gluposti, izigravao mangupa. Upalilo je jer je to bilo na sta se Gvozden palio, zapazio je Ibru po glupostima i dao mu prolaznu dvojlu. Dvojku su imali.i odlicni ucenici tako da to nije bilo iznenadjenje. Nije mi bilo krivo sto Ibro prolazi, neka prodje ali profesorove improvizacije nisu bile dobre i zato je postao najomrazeniji kod nas ucenika. Ibro ga je posle dvojke zavolio i poceo hvaliti jer nije izgubio pravo na skolovanje. Predlazem piscu da isprica i svoj odnos sa Zeljkom jednom od najboljih nastavnika toga vremena i kako je njoj podvaljivao.
Jesam ispravljao ali ne na njegovom casu nego na casu razrednika kad nam je bio razrednik Josip Maric-kod njega se moglo sve,mozes zakasniti i uci u razred da te ne vidi ni obraca paznju,mozes izaci na po casa da ne pitas da izadjes-bio je ticiran i zato kap Predsjednik razreda mogao sam uzeti dnevnik kad on drzi razredni cas,kao pregledam ocjene ucenika,to je bilo dozvoljeno kao da ko ima lose ocjene ili upisani casovi izostanka i slicno kao da djelujem na te ucenike-a ja najvise izostanaka od svih,te u uzmem dnevnik,listam,otvorim svoj broj i onda samo lagano hemijskom stavim tacku a doduse Profesor Jovan Cubic je znao i kakva mu je tacka…vise me pitao za to sto su mu bile sumnjive tacke nego gdje sam ih stavio.Ako lazem pao bih iz matematike kod njega, a nisam,on je bio jako strog brko.To je bilo kad sam u skoli sjedio sa Omerom Sabanovicem,u prvoj klupi do katedre a samo Omer je imao 5 iz matematike kod njega, Jagoda Cupic je imala 4.Sve ostalo trice,dvice i jedinice-tako nema teorije da lazem.
Ne lupaj ,to da si sebi ispravljo ocjene….Sam sebe pobijaš u priči .Profesor Jovan je na taj način ocjenjivao da se ne bi mogle ispravljati ocjene.Ne vjerujem da si imao hrabrosti da ti listaš dnevnik i ispravljš ocjene.
to sam i napisao za Nebojsu Gvozdena,sada je jos i cetnik……Zrinka mi nije predavala a Jovan jeste…on je stavljao krstove kao ocjene,odnosno znak PLUS te je u coskovima tog krsta ili plusa stavljao tackice-sam plus ili krst je znacio 5,kad stavi tackicu lijevo 4 a desno 3 pri vrhu a dole lijevo 2 a desno 1.
Ja sam i kod njega dobivao jedinice iz matematike ali sam bio Predsjednik razreda i mogao,imao pravo uzeti i pregledati Dnevnik tako da sam mogao sam sebi prepravljati ocjene.uzeo sam i stavio jednu tacku za tricu i jednu za dvicu-dolazi profesor Jovan,zakljucuje ocjene,gleda u moj plus i rece:”3 2 1”….NESTO SE NE SJECAM DA SAM TI JA DAO OVE OCJENE……ja sam sutio a niko ne zna da sam ih prepravio….misli se malo i rece 2-zakljucna.
Poslije ponavljanja I razreda Ekonomske sve ostale razrede i maturu ja sam zavrsio VRLODOBRIM.Ja matematiku uoste nisam ucio,nisam htio da ucim,ni knjigovodstvo,ni statistiku ali sam ucio i znao sve ostale predmete i ono osnovno,glas i citanje te mnogi profesori su me volili,kao karakter sto niko od vas osim mene nije imao a nema ni danas-to je ta razlika koju vi ne razumijete a da idem dublje,sto ti ne shvatas mnogi su zato i ubijeni 1992 godine ali to je za tebe i za vecinu nazalost VISA MATEMATIKA.Meni nije,meni ste prosti ko grah.
Vrati konju glavu, Ibrahime, stara blaznjačka varalico…
Najbolji pisac u Bosnjaka, kako sebe predstavlja, a ponavljac. Kakvi su onda oni koji nisu ponavljali. Koji si ti Ibro cudak. Ko te ne zna rekao bi sve se oko tog Ibre okretalo. Ni taj tvoj Gvozden nije bio nista bolji. Jedni su za dvojku morali nauciti logoritamske tablice a drugi nisu morali ni dolaziti u skolu. Jako slab nastavnik bio i vrlo nepopularan za razliku od sjajnih nastavnika Zrinke Gvozdenovic i Jovana Cubica koji su bili odlicni nastavnici i dobri pedagozi. Gvozden nije bio taj kalibar. Davao je ocjene onako kako ti opisujes napamet. Princip je bio sto gori ucenik ocjena bolja a sto bolji ucenik ocjena gora. Tako je nazalost godinu izgubila Slavica T u trecem razredu ekonomske skole a bila skoro najbolji ucenik. Zalosno. Ona je pala samo iz matematike a imala je sve ostle cetvorke i petice i po znanju je mogla da uci nas ostale. Tako je Gvozden davao ocjene: za koga navijas i slicne gluposti. To Ibro nisi izmislio.
bio sam takodje omiljeni ucenik Nade Sobot.
vjerovatnoi ali ja sam bio omiljeni ucenik nekim profesorima,i profesoricama,volila me Gina Lapajne,nosila je moju sliku u svojoj torbici izrezanu iz zbirke pjesama i pokazivala u razredu,volila me profesorica ruskog,jedini sam imao zakljucnu 5 iz ruskogmniko na skoli nije imao peticu a volila me i najljepsa i najbolja od svih-Zeljka Vucinic,razrednica koja je rekla:”Ti recitujes najbolje od svih,i od Dragana i Danice i Zorana,ti imas emociju i ja bih sama mogla da sjedim u praznoj sali medju stolicama i da te gledam i slusam,da cujem tvoj glas”…naravno dopisivali smo se i poslije srednje skole kada su ona i Momo odselili za Novi Beograd….volio me profesor fizike u osnovnoj skoli,grlio me na casovima,volio me profesor knjigovodstva Milan i na casovima knjigovodstva trazio je da recitujem na odusevljenje citavog razreda-nije ispitivao nego im davao zadatak da slusaju moje recitacije……ali me mrzila Maida Petrovic,ne sto ne znam,nego me mrzila i na maturi me spasila Georgina,na polaganju Georgina je usla u razred kad smo polagali maturu,Maida je opomenula da ne ulazi ali Georgina nije fermala,izvinila se i rekla da samo malo pogleda,isla od klupe do klupe i kad je prisla meni poturila mi je ceduljicu sa rijesnjem zadatkas…..profesorica statistike….
Zaključio ti je dvojku da te ne gleda naredne godine.Od dva zla izabrao je manje ili je neko “intrvenisao ” iz komiteta,ali znajući profesora to je bilo u njegovom maniru.
Cudi me da mene niko nije zvao….ja bih dosao…..Helem,jednom prilikom naidjem na Facebooku na mog profesora matematike Nebojsu Gvozdena,javim mu se,opisem ko sam,kada mi je predavao,u kojem razredu,koje skole i on mi odgovori—–Ja ne poznajem nikakvog svog ucenika Ibrahima Begica….Poslije sam razmisljao kako to da me ne poznaje,zakljucio mi je dvicu iz matematike a imao sam kod njega vise jedinica od dvica,cak nisam imao ni jednu dvicu,sve 1 pa jedan i jedan kroz dva ali profesor Gvozden je navijao za Crvenu Zvezdu i nagovori me Zoran Koricanac da kada profesor bude zakljucivao ocjene STAVIM OKO VRATA SAL CRVENE ZVEZDE.I da mi svoj sal.Proziva mene profesor,cita ocjene,sve kecevi i onda ZA KOGA NAVIJAS ?
ZA CRVENU ZVEZDU>.odgovorih…..SJEDI 2.
Comments are closed.