Milan Torbica: Slovo o vojvodi Lazaru Tešanoviću, novom Obiliću sa Čemernice

0

ČIKAGO, 8. oktobra – Decenije su prošle od kada se vojvoda Lazar Tešanović, novi Obilić sa Čemernice, preselio u nebesku Srbiju, ali sjećanja na vojvodina junaštva još žive u Republici Srpskoj i svuda tamo gdje su se, nakon Drugog svjetskog rata, našli njegovi saborci i njihovi potomci.
Vojvoda Lazar, srpski junak i mučenik, i mnogo decenija nakon rata ostao je simbol nesalomive borbe srpskih četnika sa Čemernice za svoj stradalni rod i za svoju krvlju natopljenu zemlju protiv ustaških koljača i komunističkih odmetnika od vjere pravoslavne.
I danas njegovim zemljacima u Javoranima, rodnim vojvodinim mjestu podno slavne Čemernice, zarose oče kada izgovore njegove ime. Jer, vojvoda je bio i ostao njihova zakletva.


I danas, mnogo decenija nakon rata, najčešće muško ime u Javoranima i okolini je Lazar.
Svako muško čedo u Javoranima i susjednim selima podno stradalne Čemernice još u kolijevci je čulo za čojstvo i junaštvo slavnog vojvode.
Čim bi za školu stasali, čak i u ona zla komunistička vremena, uz vatru sa ognjište i gusle slušali su đedove kako s ponosom pjevaju: ”Oj vojvodo, diko naša – spasi Srpčad od ustaša”.
Kada bi se zamomčili i na igranke s večeri, u dane vikenda, polazili, majke bi ih, i u ona turobna komunistička vremena, ispraćale rječima: ”Gledaj, sinko, da je cura iz čestite kuće, da je naša, da je naše vjere. Nemoj, sinko, iz bezbožničke kuće ni kolo voditi, a kamoli djevojku”.


Pa i onda kada bi svoju djecu na svijet donosili Srbi i Srpkinje iz Javorana, ovi gore narečeni, unuci Lazinih četnika, molili bi se pred ikonom zaštitnika porodice da im čeda budu zdrava i napredna, ali i da ne zaborave đedove, koji stradaše za Kralja i Otadžbinu.
I tako, prođoše decenije komunističkog mraka, dođe novi rat, a unuci Lazinih četnika iz Javorana među prvima krenuše da, kao i njihovi đedovi 1941. godine, brane srpsku nejač i pradjedovske tapije.


Na ratištima širom Krajine i Republike Srpske, gdje god je bilo gusto, pojavljivali bi se Lazini Javorci. I baš kao i njihovi djedovi, pod komandom vojvode Lazara Tešanovića, i oni su sa pjesnom na usnama i kokardom na čelu jurišali na ustaške i muslimanske krvnike od Zapadne Slavonije, Bihaća, Vozuće, Majevice, Vlašića, Treskavice…
Kako nekada, tako i sada, Čemernicom, oduvijek i zauvijek srpskom planinom, razliježe se pjesma: ”Od Javora do Petrovih Bara – sve je vojska vojvode Lazara”.


A odnedavno, na Čemernici stražari i spomenik neumrlom srpskom vojvodi, koji podigoše potomci njegovih četnika iz Amerike.
Nakon decenija komunističke tiranije, na Čemernici ponovo sija kokarda vojvode Lazara. Sija i obasjava ovu slobodnu srpsku planinu, pokazujući put novim generacijama Srba i Srpkinja.
Put vjere pravoslavne, put junaštva, put sloge i sabornosti, koji je davne 1941. trasirao neumrli srpski vojvoda Lazar Tešanović.

MILAN TORBICA

PODELI