MELBURN, 26. oktobra – Moj nedavni boravak u zavičaju, tempirao sam tako da bih (konačno) bio na hramovnog slavi, grabovačke crkve Roždestva Presvete Bogorodice. U toj crkvi sam i kršten davne 1960. Zajedno sa mojim pokojnim bratom Milošem.
Poslednji put sam na tom događaju, koji je osim verskog imao i
vašarski (zbor, po grabovačkom žargonu) karakter, a to je bilo pre
skoro 60 godina. Danas je sve potpuno drugačije.
O samoj slavi sam napisao članak koji je GKV uredno objavio, ali ovoga
puta bih nešto opširnije. Neću se baviti istorijografijom jer je to
tema za kompetentnije od mene, pre svega za sveštenike koji su tamo
služili i bili staršine hrama. Moj pokušaj će biti više
elegično-romantičarski jer mi je želja, pre svega, da ovaj prelepi
hram dočaram čitaocima širom sveta.
Samo ime hrama u Grabovici, kazuje da je isti posvećen Roždestvu
Presvete Bogorodice (Maloj Gospojini) i da predstavlja duhovno,
istorijsko i saborno središte ovog kraja u dolini reke Vrbanje, podno
planinskih venaca kotorvaroškog kraja.
Kroz decenije i burna istorijska dešavanja, hram je bio i ostao stožer
očuvanja pravoslavnog identiteta, tradicije i narodnog jedinstva
meštana Grabovice, kako onih koji su ostali na vekovnim ognjištima,
tako i mnogobrojnih Grabovčana u koje i sam spadam, rasutih širom
dijaspore.
Istorijat hrama i duhovni život sela Grabovica, smeštena na strateškom
i prirodno bogatom prostoru između planinskih masiva i rečnih tokova
Vrbanje, Grabovačke reke i Duboke, kroz istoriju je delila sudbinu
celog kotorvaroškog kraja i Eparhije banjalučke.
Crkva je podignuta kao parohijski hram sa ciljem da objedini
pravoslavne vernike Grabovice i okolnih zaselaka. Posvećenje prazniku
Roždestva Presvete Bogorodice (21. septembar po novom kalendaru)
odredilo je i glavni godišnji crkveno-narodni sabor — Malu Gospojinu,
koja predstavlja hramovnu slavu i dan kada se selo u potpunosti budi
uz zvuke liturgijskih zvona i okupljanje rodbine sa svih meridijana.
Hram je građen u tradicionalnom duhu pravoslavnog graditeljstva, sa
zvonikom koji dominira panoramom sela. Unutrašnjost krase ikonostas sa
kanonski raspoređenim ikonama svetitelja i Bogorodičinih praznika, kao
i prostor za paljenje sveća i molitveno sabranje.
Na crkvenom imanju je groblje gde se sahranjuju blaženopočivši Grabovčani.
Tokom 20. veka, kroz burne periode svetskih ratova i posleratnih
decenija, hram i parohijski dom bili su utočište i mesto molitve. I
pored migracija stanovništva i demografskih promena koje su zahvatile
ceo region, crkva je ostala očuvana, funkcionalna i živa zahvaljujući
neprekidnoj brizi meštana.
Sveštenoslužitelji u Grabovici nisu bili samo verski autoriteti već i
prosvetitelji, hroničari i predvodnici obnove sela. Kao deo
arhijerejskog namesništva kotorvaroškog (Eparhija banjalučka),
parohija Grabovica bila je pod duhovnim rukovodstvom arhijereja i
posvećenih paroha koji su vodili parohijske matice (knjige krštenih,
venčanih i upokojenih), opismenjavali narod i čuvali predanje.
U novijoj istoriji hrama posebno mesto zauzima služenje oca Božidara,
dugogodišnjeg paroha u Grabovici, koji je krstio, venčavao i duhovno
vodio mnoge Grabovčane, kao i bratska saradnja sa sveštenstvom
susednih parohija (poput oca Stanka iz kneževskog kraja i sveštenika
kotorvaroške crkvene opštine).
Sveštenici su u teškim vremenima organizovali radove na održavanju
hrama, groblja i crkvene porte, držeći živom vezu između sela i
rasejanja.
Tradicionalno za ovaj deo Krajine i Republike Srpske, hram u Grabovici
nije podigao jedan pojedinačni vlastelin ili bogati zadužbinar, već je
on istinska narodna zadužbina. Od samog temelja, preko izgradnje
zidova i krovne konstrukcije, do nabavke zvona i opremanja oltara,
svaki domaćin i familija iz Grabovice ugrađivali su svoj rad, drvenu
građu, kamen i davali novčane priloge.
Posebne porodice i pojedinci darovali su celivajuće ikone, kandila,
bogoslužbene sasude (za one koji ne znaju, sasudi su specijalno
liturgijsko posuđe i predmeti koji se koriste tokom bogosluženja, pre
svega za vršenje Svete Evharistije, to jest, pričešća), crkvene
barjake i liturgijske odežde u spomen svojih predaka, za zdravlje
porodice ili kao zahvalnost Bogorodici.
U poslednjim decenijama, presudan doprinos održavanju, uređenju
fasade, unutrašnjosti, ograde i parohijskog prostora daju Grabovčani
iz rasejanja. Njihovim donacijama i organizovanim akcijama obnavlja se
infrastruktura oko crkve, omogućavajući da hram dočeka svaku Malu
Gospojinu u punom sjaju.
Centralni događaj godišnjeg ciklusa u Grabovici jeste hramovna slava.
Liturgijsko sabranje sa trokratnim ophodom (litijom) oko hrama,
lomljenje slavskog kolača uz biranje kumova (domaćina) slave za
narednu godinu, i na kraju, tradicionalno narodno veselje, bratska
trpeza i susreti familija koji svedoče da Grabovica, uprkos savremenim
izazovima, čuva svoj identitet i svoje svetinje…
Pozivamn čitaoce cenjenog Portala da i sami daju doprinos u promociji
ovog prelepog hrama.
Živeli!
Rade BERAK, stalni dopisnik ”Glasa Kotor Varoša” iz Melburna

















