KOTOR VAROŠ, 13. aprila – Na svakoj klupi, uz svaki teren, uvijek postoji neko ko nije na naslovnici, ali bez njega utakmice ne bi bile iste. Neko ko zna svaku povredu, svaki rezultat, svaki broj dresa. Neko ko nikada ne viče, ali se njegov glas daleko čuje – kroz poštovanje koje izaziva.
U Kotor Varošu, taj neko je Mirsad Mirso Beglerović – Banjalučanin iz Šehera, zaljubljenik u sport, farmaceutski tehničar po struci, a fizioterapeut i sportski volonter po srcu. Čovjek koji već decenijama stoji tiho uz aut liniju, s rukama koje su zbrinule stotine igrača, i osmijehom koji ne silazi ni kad je rezultat protiv.
Rođen 14. jula 1947. u Banjoj Luci, Mirso je život posvetio pomaganju ljudima – prvo u apotekama svog rodnog grada, a potom i u Kotor Varošu, gdje dolazi 1978. godine na poziv kolegice i prijateljice, košarkaške legende Lenče Trajkovski. No uz rad u apoteci, Mirso nikada nije ostavio ni sport.
Trenirao je fudbal u Vrbasu i banjalučkom Željezničaru, a istovremeno gradio svoj drugi sportski poziv – fizioterapeuta. U Fudbalskom klubu Mladost Kotor Varoš je volonter kakvog bi svaki tim poželio. Diskretan, predan i uvijek prisutan. I danas, u 77. godini, još je tu – na terenu, u svlačionici, uz ekipu.
Kažu da kada ne znaš nešto o nekom bivšem igraču s ovih prostora, samo pitaj Mirsu – on zna. Jer njegova memorija ne pamti statistiku, već ljude. Pamti lica, povrede, uspone i padove, godine kada su igrali, gdje su otišli, kad su zablistali. Za njega je sport više od igre – to je zajedništvo, priča, život.
Poslije utakmice ostaje uz svoju ekipu, uz razgovor i pivo, daje savjete. Na tribinama stadiona i među igračima ga rado zovu Doktor – tu je da pomogne, bilo svom timu ili protivničkom.
O Mirsi se ne piše, ali njegova priča je važna. Jer bez ljudi poput njega, sport ne bi bio ono što jeste – mjesto gdje se ljudi okupljaju, rastu i uče.
