KOTOR VAROŠ, 22. jula – Dok mnogi ljetne dane provode odmarajući, na visoravni Borci danas se radilo kao nekada – uz zvuk traktora, miris pokošene trave i osmijehe ljudi koji znaju da se najveći poslovi uvijek lakše završavaju kada se radi zajedno.
Na imanju domaćina Miće Tovilovića organizovana je velika kosidba, a u pomoć su mu pritekli prijatelji iz Liplja i Očauša. Uz četiri traktora, vrijedne ruke i mnogo dobre volje, livade su pokošene onako kako se to decenijama radilo u našim selima – složno, domaćinski i bez mnogo riječi, jer pravi prijatelji najbolje razumiju jedni druge kroz djela.
Mićo Tovilović jedan je od rijetkih domaćina koji je ostao vjeran stočarstvu i životu na selu. Na svom imanju uzgaja krave, ovce, krmače, prasad i tovne bikove, a gotovo sav posao tokom godine obavlja sam. Iza svakog litra mlijeka, svakog bala sijena i svakog grla stoke stoje neprospavane noći, rana jutra, žuljevite ruke i velika odricanja.
Zato ovakvi dani imaju posebnu težinu i vrijednost. Kada komšije i prijatelji ostave svoje obaveze da bi pomogli domaćinu, tada se ne kosi samo trava – čuvaju se običaji, njeguje prijateljstvo i potvrđuje da selo još uvijek ima ono najvrijednije, a to su ljudi.
Na Borcima se danas nije brojalo ko je koliko uradio, već koliko je zajedništvo učinilo da posao bude lakši. Upravo u tome i jeste ljepota života na selu, gdje se pomoć ne traži, već se pruža, a dobra djela pamte mnogo duže od riječi.
Ovakve slike vraćaju vjeru da istinske vrijednosti nisu nestale. Dok god postoje ljudi poput Miće Tovilovića i njegovih prijatelja iz Liplja i Očauša, biće i sela koja žive, njiva koje se obrađuju i domaćinstava koja odolijevaju vremenu.
Priča sa Boraka nije samo priča o jednoj kosidbi. To je priča o zavičaju, radu, prijateljstvu i ljudima koji čuvaju ono što se novcem ne može kupiti – slogu, poštenje i osjećaj da nikada nisi sam kada oko sebe imaš dobre komšije i iskrene prijatelje.
