KOTOR VAROŠ, 28. maja – Nekada bistra planinska ljepotica koja je pokretala više od dvadeset vodenica, Grabovačka rijeka danas je na pojedinim dijelovima svog toka pretvorena u pusto i suvo korito. Fotografije nastale nizvodno od vodozahvata za malu hidroelektranu svjedoče prizorima koji više podsjećaju na ekološku katastrofu nego na rijeku koja je decenijama hranila i okupljala ljude ovog kraja.
Umjesto žubora vode – kamen, mulj i tišina. Umjesto života – devastacija.
Korito Grabovačke rijeke danas je gotovo bez vode, a posljedice izgradnje male hidroelektrane vidljive su na svakom koraku. Prirodni tok je narušen, ekosistem uništen, a pejzaž koji je nekada predstavljao ponos ovog kraja pretvoren je u simbol nebrige i pogubne politike prema prirodnim resursima.
Katastrofa Grabovačke rijekeOva rijeka danas stoji kao upozorenje svima koji misle da će priroda sama sebe odbraniti.
Jer neće.
Grabovačka rijeka pokazuje šta se dešava kada narod ćuti, kada nema otpora i kada se uništavanje prirode posmatra nijemo i bez reakcije. Dok su mještani Duboke ustali u odbranu svoje rijeke, organizovali proteste, pokrenuli građanske inicijative i jasno poručili da neće dozvoliti „tajkunizaciju“ rijeke Duboke, Grabovačka rijeka nije imala takvu zaštitu.
Zato danas postoji ogromna razlika između ove dvije rijeke.
Duboka još teče slobodno zahvaljujući ljudima koji su odlučili da je brane po svaku cijenu. Mještani Duboke mjesecima upozoravaju na pogubnost planirane izgradnje male hidroelektrane, ističući da bi i njihova rijeka mogla završiti kao Grabovačka – bez života, bez snage i bez budućnosti.
Njihova borba nije samo lokalna priča. To je borba za pravo da rijeke ostanu rijeke, a ne cijevi za profit pojedinaca.
Male hidroelektrane godinama se predstavljaju kao „zeleni projekti“, ali iskustva brojnih mjesta pokazuju sasvim drugačiju sliku. Uništena korita, presušeni tokovi, nestanak biljnog i životinjskog svijeta i trajno narušen prirodni balans – to su posljedice koje ostaju iza mnogih ovakvih projekata.
Grabovačka rijeka danas je živa opomena.
Opomena da se priroda ne može vratiti kada jednom bude uništena.
I upravo zato borba mještana Duboke ima mnogo širi značaj od lokalnog protesta. Oni danas ne brane samo svoju rijeku – oni pokušavaju spriječiti da još jedna planinska ljepotica doživi sudbinu Grabovačke rijeke.
Jer kada voda nestane, nestaje i život uz nju.
Tekst: Nataša Kovačević
FOTO/VIDEO: Slaven Kuzmić
