NERASKIDIVA VEZA BLIZANACA Lazar 24 sata brine o bratu Vuku, njihova priča TOPI SRCA

0

BEOGRAD, 10. FEBRUARA – Svaki dan u životu Vuka (9) je borba – da kaže, da napiše, da slika i sabira. Na svaki njegov uspjeh roditelji su ponosni, ali najveća podrška mu je brat blizanac, koji sa njim dijeli svaki tren.

Da je povezanost blizanaca neraskidiva, puna ljubavi i žrtvovanja čak i u najtežim životnim trenucima, svjedoči priča braće blizanaca Vuka i Lazara Lojkovića. Vuk (9) boluje od celebralne paralize, ali iz godine u godinu pomjera granice svojih sposobnosti. Česte operacije, terapije i rehabilitacije sastavni su dio njegovog života, ali ih sve lakše prevazilazi uz brata Lazara, koji ga prati u stopu i pruža mu pomoć u svemu.

– Lazar mu pomaže oko učenja, hrani ga, čita mu, pomaže mi oko kupanja i igra se sa Vukom. On mi je desna ruka i posebno smo srećni i zahvalni što se tako ophodi prema bratu, a da to niko ne zahtijeva od njega – priča za Blic Ankuca Lojković, majka hrabrih blizanaca.

Vuk je učenik drugog razreda i školu pohađa po posebnom programu kod kuće. Na svaki njegov uspjeh roditelji su veoma ponosni, a ono što je do sada postigao uliva im nadu da bolji dani tek dolaze.

– Vuk ne piše rukom, naučio je slova, piše uz pomoć kartica i slika, počeo je da uči da piše na laptopu, sabira i oduzima do 10… Planirali smo da mu obezbijedimo hodalicu i laptop ili tablet sa posebnim programom za opismenjavanje, ako ne uspijemo da skupimo sredstva, improvizovaćemo na našem laptopu. Za početak, lepimo ćirilična slova na tastaturu – objašnjava Lojkovićeva.

Veliki borac hoda uz pomoć majke, a njegova snaga im svima pomaže da istraju.

– Trenutno hoda uz moju pomoć, pod terapijom je zbog osteoporoze, govor ima, ali je konverzacijski loš, koristi samo desnu ruku, lijeva je jako loša. Bez obzira na sve, imamo razloga za sreću jer je Vuk veliki borac i svima nama podstrek da idemo dalje i rušimo granice svojih mogućnosti – kaže majka.

Vrlo je ponosna i na Lazarov uspjeh, koji je prvo polugodište trećeg razreda završio sa svim peticama, bez obzira na to što je veći dio vremena provodio u bolnici s bratom.

Foto: Twitter/Screenshot

– Lazar je nebrojeno puta domaće zadatke radio u čekaonici bolnice, ništa mu nije bilo teško. Njegova ogromna želja je da u svakom trenutku bude uz Vuka. Kada je to moguće, određenim terapijama i prisustvuje, a kada nije, strpljivo sedi u čekaonici. Primijetili smo da je Vuk u njegovom prisustvu veseliji, sa njim najviše razgovara i u protekle dvije godine primjetno je da uz njega više i napreduje – objašnjava majka.

Budući da je Vuku cerebralna paraliza dijagnostikovana rano, već sa šest mjeseci, počeo je da vježba, a dosad je imao šest implementacija matičnim ćelijama i jednu fibrotomiju. Lazar je propustio samo jednu Vukovu operaciju.

– Vuk je zbog razdvojenosti patio u bolnici, a Lazar kod kuće. Od tada ga prati u stopu i čini se da upravo zbog takvog njihovog odnosa svi lakše prevazilazimo prepreke – ističe majka.

Najveću motivaciju roditeljima blizanaca koji će uskoro napuniti 10 godina pružaju Vukov vedar duh i osmijeh, ali i to što je nevjerovatno uporan. Vjetar u leđa porodici je i stalna podrška prijatelja i ljudi koje lično ne poznaju, a koji uplaćuju novac.

– Neizmjerno smo zahvalni svim dobrim ljudima koji pomažu i uplaćuju novac. Posebno bih se zahvalila tviterašima zahvaljujući kojima smo finansirali dvije godine terapija. Trenutno boravimo na dvonedeljnoj rehabilitaciji u Slovačkoj, a po povratku kući nastavljamo sa hipoterapijom i vježbama s logopedom, ali i sa školskim aktivnostima – kaže Lojkovićeva.

Kada se vrate u Beograd, Lojkovići će konkurisati za banjsko liječenje u banji Koviljači, a ako bude bilo sredstava, na ljeto ponovo planiraju rehabilitaciju u Slovačkoj.

Blizanci imaju i sestru Simonu (6) i brata Davida (5), koji takođe pomažu.

– Nikako ne bih željela da izostavimo Simonu i Davida, oni su isto uvijek tu za Vuka, igraju se sa njim i bodre ga, ali zbog godina ipak manje od Lazara, koji se ne odvaja od njega – zaključuje majka.

Oprečne reakcije djece u školi

Za životnu priču blizanaca Lojković znaju i Lazarovi drugari u školi koji se lijepo slažu sa njim i nemaju ružne komentare, ali majka Ankuca priznaje da nije oduvijek bilo tako.

– Lazar sada ide u školu gdje nema nikakvih problema, svi znaju za našu priču. Međutim, ranije su djeca bila veoma gruba, zadirkivali su ga i rugali mu se zbog brata, pa je Lazar znao da mi kaže da ne dovodim Vuka kako bi izbjegao neprijatnu situaciju. Traume vuče još iz vrtića zbog toga, ali dobro, prebrodi se i to – kaže Lojkovićeva, piše Blic.

(srpska.info)

Foto: Twitter/Screenshot

POSTAVI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here