SASSOFERRATO, 1. avgusta – Poslije ravnica Veneta, istorijske Ravene i obale Jadrana, četvorica biciklista nastavili su svoju veliku evropsku avanturu prema srcu Italije. Među njima je i ugledni kotorvaroški privrednik i vlasnik „Fagus grupe“ Miroslav Malijević, koji zajedno sa prijateljima iz dana u dan potvrđuje da se najveće uspomene stvaraju upravo onda kada je put najteži.
Nova etapa donijela je još 140 kilometara vožnje, ali i potpuno drugačiji krajolik. Nakon što su se oprostili od Jadranskog mora, biciklisti su skrenuli prema unutrašnjosti Italije, gdje ih već dočekuju prvi ozbiljniji usponi Apenina – posljednja velika prepreka na putu ka Rimu.
Jutro je počelo u neobičnom ambijentu. Noć su proveli u prelijepoj kamenoj vili iz 14. vijeka, gdje ih je, osim istorijskog ambijenta, dočekao i nesvakidašnji izazov – masivni, gotovo dvadeset centimetara dugačak ključ star više od jednog vijeka.
– „Pa dobro, kako se ovo zaključava?“ – bila je prva jutarnja dilema koja je izazvala osmijehe među članovima ekspedicije.
Uz srdačan pozdrav domaćina Secunda, ekipa je krenula iz Cesenatica. Prvih osamdesetak kilometara vozili su tik uz jadransku obalu, prolazeći pored beskrajnih pješčanih plaža, hotela, restorana i ljetovališta koja se nižu jedno za drugim.
Na svakom pješačkom prelazu čekala ih je nova neizvjesnost.
– Ili vam stanu da vas propuste, ili vas počaste ponekom italijanskom psovkom – kroz smijeh prepričavaju biciklisti atmosferu na prometnim obalnim saobraćajnicama.
Poslije zasluženog ručka uslijedio je trenutak kada su doslovno „presjekli čizmu“. Skrenuli su prema unutrašnjosti Italije i započeli dug uspon prema Apeninima. Nagibi od tri do pet odsto možda na papiru ne djeluju zastrašujuće, ali na temperaturama od 36 do 37 stepeni svaki kilometar predstavlja ozbiljan ispit izdržljivosti.
Ipak, kako kažu članovi ekipe, na takve izazove su se već navikli.
– „Sve smo to znali… a u međuvremenu smo to čak i zavoljeli.“
Ni ova etapa nije prošla bez manjih zdravstvenih problema. Jednog od biciklista počela je mučiti upaljena tetiva koljena, dok je drugi prijavio, kako kroz šalu kažu, „nažuljanu lijevu stranu od višednevnog sjedenja na biciklu“.
Međutim, ni to nije narušilo dobro raspoloženje.
– „Jedno koljeno od osam – statistički sasvim prihvatljivo. Vozi dalje.“ – našalili su se članovi ekspedicije.
Poslije napornih uspona nagrada je stigla u Sassoferratu, gdje su sasvim slučajno stigli usred seoske fešte na gradskom trgu. Muzika, druženje i domaćinska atmosfera pokazali su im još jedno lice Italije – ono koje turisti često ne vide.
Poseban utisak ostavili su domaćini Viola i Umberto, vlasnici stare vile u kojoj su prenoćili. Kako bi gostima uljepšali veče, obilazili su selo tražeći slobodan sto u restoranu, pokazujući gostoprimstvo koje će biciklisti dugo pamtiti.
Večera je, kao i mnogo puta do sada, bila mali praznik poslije iscrpljujućeg dana. Na meniju su se našli specijaliteti ovog kraja – zec, teletina i brojni tradicionalni prilozi, koji su bili idealna nagrada nakon još jedne zahtjevne etape.
Iako su iza njih već stotine kilometara kroz Hrvatsku, Sloveniju i Italiju, najzahtjevniji dio puta tek slijedi. Pred Miroslavom Malijevićem, Sašom, Stankom i njihovim saputnicima ostaje još jedan dan vožnje preko Apenina, poslije čega će se otvoriti put prema Vječnom gradu.
Rim je sada gotovo na dohvat pedale.
Ali, kao i prethodnih dana, članovi ekspedicije sve više shvataju da najveća vrijednost ovog putovanja nisu samo pređeni kilometri niti cilj kojem teže. To su prijateljstvo koje svakim danom postaje čvršće, ljudi koje sreću na svom putu, neplanirane anegdote koje će prepričavati godinama i osjećaj da se najljepše priče rađaju upravo onda kada se izađe iz zone komfora.
Za Miroslava Malijevića ova avantura odavno je prerasla običnu biciklističku turu. Postala je životna reportaža ispisana znojem, osmijesima, usponima i beskrajnim drumovima Evrope, na kojima svaki novi dan donosi još jednu priču vrijednu pamćenja.
N.K.
