GRABOVICA, 21. novembra – Najpoznatije grabovačko drvo je stablo stare lipe, po kojoj je dobila naziv zadružna kafana u Grabovici, ispod čije krošnje je popijeno more alkohola i piva, odigrano bezbroj partija šaha i tablića, ovavljeno sijaset ozbiljnih domaćinskih razgovora, dogovora, trgovačkih transakcija, započelo bezbroj ljubavnih veza…
Rade Berak, Grabovčanin, koji dugi niz godina sa porodicom živi u Melburnu, sjeća se da je sa stare lipe brao cvjetove od kojih je pio čaj.
”Ukusan i zdravlja vrijedan. Drvo kao ovo je svjedok vremena. Mnoge generacije će ga se sjećati. Ispod te lipe su naši gastarbajteri znali i da se potuku, ali i da se poslije mire. Moja pokojna baba je čučeći ispod nje znala da dočekuje i ispraća autobuse, čekajući samo je ona znala koga. Pod ovom lipom ili pored nje su se zaustavljali kamioni, šleperi, traktori, luksuzni automobili… Znala je svojom krošnjom da im priušti hladovinu po ljetnjim vrućinama, ali i da ih zaštiti od snježnih padavina zimi. Kao nijemi posmatrač vremena koje je dolazilo i odlazilo. Samo je ona ostajala ista i neuništiva. Sjećam se da sam kao klinac u osnovnoj školi, ujakovom čakijom urezao moje i inicijale djevojčice pred kojom mi je srce brže lupalo. Međutim, mnogo godina kasnije, ona, lipa, kao da je znala da je to bio samo moj zanos i tren, pa je moju rukotvorinu zarasla korom i izbrisala zauvijek”, kaže Rade Berak.
