KOTOR VAROŠ, 10. avgusta – Poljupci, zagrljaji, prepoznatljivi osmijesi i sjećanja koja ni tri i po decenije nisu uspjela da izbrišu – tako je izgledao susret generacije koja je 1990. godine završila osmi razred Osnovne škole „Bratstvo-jedinstvo“ u Kotor Varošu.
Generacija rođena 1975. godine već osmu godinu zaredom njeguje lijepu tradiciju okupljanja, dokazujući da neke školske veze ne prestaju onog trenutka kada se posljednji put začuje školsko zvono.
Od njihove mature prošlo je 36 godina. Život je u međuvremenu svakoga odveo svojim putem. Neki su ostali u Kotor Varošu, drugi su sreću i život potražili u drugim gradovima i zemljama, ali kada se ponovo okupe – kao da vrijeme na trenutak stane.
Na licima su danas poneka sijeda vlas i tragovi godina, ali osmijesi su ostali isti. Pogledi su i dalje prepoznavali one dječake i djevojčice koji su nekada dijelili školske klupe, prve nestašluke, radosti, brige i bezbrižne dane djetinjstva.
Ovaj susret protekao je u znaku emocija, zagrljaja, muzike i uspomena. Pričalo se o školskim danima, nastavnicima, zajedničkim dogodovštinama i vremenima koja su iza njih, ali i o životnim putevima kojima su krenuli nakon završetka osnovne škole.
Blanka Škipina istakla je da je godišnje okupljanje ove generacije postalo prava tradicija i da su oni jedina generacija koja od 2019. godine istrajava u redovnim susretima i čuvanju uspomena na najljepše dane djetinjstva.
„Mi smo jedinstveni. Bili smo i ostali. A po čemu je generacija 1975. posebna? Po svemu. To je splet svega u svemu. Osnovna škola, učiteljice i nastavnici su duboko oblikovali svakog od nas, ali i povezali na način koji ne blijedi“, poručila je Škipina.
A upravo ta povezanost možda je i najveća vrijednost njihovih okupljanja. Jer, kako godine prolaze, čovjek sve više shvata da nisu najvažnije stvari koje smo imali, već ljudi sa kojima smo ih dijelili.
Muhamed Škorić naglašava da je njihova maturska proslava najbolji dokaz da istinske veze mogu ostati čvrste i kada ih prekriju godine, tišina i kilometri.
Tokom večeri nizale su se uspomene – od školskih anegdota i zajedničkih nestašluka do prisjećanja na izazovna vremena koja su od njih zahtijevala snagu i zrelost.
Posebnu atmosferu upotpunila je muzika iz njihovih školskih dana, dok su zajedničke fotografije vraćale prisutne u vrijeme kada su bili mnogo mlađi, bezbrižniji i tek na početku životnog puta.
I upravo u tim trenucima bilo je jasno da se duh mladosti nije izgubio.
Za 36 godina mnogo toga se promijenilo. Promijenili su se gradovi, poslovi, porodice, životne okolnosti. Ali neke stvari ostaju iste – prijateljstvo, uspomene i osjećaj pripadnosti generaciji koja je zajedno odrastala.
Danas, kada pogledaju iza sebe, imaju mnogo razloga da budu ponosni. Članovi ove generacije ostvarili su zapažene rezultate u različitim naučnim, društvenim i drugim oblastima, gradeći svoje živote i ostavljajući trag u sredinama u kojima žive i rade.
Ipak, kada govore o onome što su postali, ne zaboravljaju mjesto odakle su krenuli.
Osnovna škola „Bratstvo-jedinstvo“ nije im dala samo znanje. Dala im je prijateljstva, uspomene i temelje na kojima su kasnije gradili svoje živote.
Zato se i danas vraćaju jedni drugima.
Jer neke generacije nisu samo generacije školskih drugova.
One postanu porodica.
A generacija 1975. iz Kotor Varoša, čini se, upravo je takva – bila je i ostala zajedno.
