KOTOR VAROŠ, 28. decembra – Prota Boško Mandić, dugogodišnji arhijerejski namjesnik kotorvaroški, preminuo je u Gradišci.
Vrijeme u koje se prota Boško otisnuo putevima bogoslovlja, možda je i vrijeme najvećih represalija prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi, u doba patrijarha Vikentija (Prodanova) 1950-1958. Otići tih godina sa Zmijanja, iz Han Kola, u bogoslovsku školu nije bilo ni lako ni jednostavno.
Ne zaboravimo da je to vrijeme kada su i neki od naših predaka branili sveštenicima.
Tada, u takvo zlovremje, u Beogradsku bogosloviju će krenuti prota Boško, sin Petra i Darinke. Zanimljivo je da je u godini njegovog rođenja, u osvit Drugog svjetskog rata završavana nova kolska crkva.
Po svršetku škole i odluženju vojnog roka, prethodno stupivši u brak sa svojom Vidom, prota je rukom episkopa Vasilija Kostića 1960. godine rukopoložen u čin đakona -sveštenika i postavljen na drugi kraj Zmijanja – u Vrbljane.
Služiće u Lusićima, Rogoljima, Gradišci, dok po odluci vladike Jefrema nije premješten u Kotor Varoš, 1984. godine.
U Kotor Varoši podiže monumentalnu crkvu posvećenu Rođenju Presvete Bogorodice, u arhitektonskom smislu kopiju gradiške Pokrovske crkve. U službi je bio revnostan i predan, pa je od vladike Jefrema postavljen za Arhijerejskog namjesnika, vršeći dužnost do penzionisanja.
U toku šetlzdeset i četiri godine službe odlikovan je svim crkvenim odlikovanjima.
Po penzionisanju, dolazi u Gradišku, gdje je bio redovan na bogosluženjima, iako već u priličnim godinama. Dok ga god bolest nije slomila dolazio je u hram na ispomoć, ali i iz duše, stojeći tiho i nenametljivo pokraj pjevničkog stuba.
Starost je proveo mirno i dostojanstveno, čineći čast i mjestu, ali i sveštenom saboru. Upokojio se u svom domu, uz svoju popadiju i potomke.
Kola ne Han Kola
Comments are closed.