KOTOR VAROŠ, 10. novembra – U podnožju planine Vlašić, među bistrim rijekama i starim srpskim crkvama, leži Kotor Varoš — tiho i dostojanstveno mjesto koje nosi u sebi veliku tugu i još veću čast.
Iz njegovih sela, sa njegovih brda i dolina, 305 sinova krenulo je u rat — u odbranu svoga naroda, ognjišta i vjere. Nisu otišli da osvajaju, već da sačuvaju ono što su im preci kroz vijekove ostavili: slobodu i ime srpsko.
Bio je to težak put — put kroz dim, suze i oganj. Ali svaki od tih junaka nosio je u srcu istu misao: da iza njih ostanu slobodni ljudi, da se djeca mogu roditi pod srpskim imenom, da zvona sa crkvenih hramova i dalje zvone u miru.
U rovovima, pod kišom i snijegom, dijelili su zadnji komad hljeba, posljednju kap vode i jedno srce — srce Kotor Varoša. I kad je došao onaj čas koji razdvaja život i besmrtnost, nisu ustuknuli. Išli su naprijed, svjesni da se sloboda ne poklanja — ona se plaća.
Njihovih 305 imena danas stoji urezano na spomen-obilježjima, u kamenu i u dušama svih nas. To nisu samo imena — to su stubovi na kojima počiva Republika Srpska.
Za svako ime stoji jedna majka koja je čekala, jedno dijete koje nije dočekalo oca, jedno ognjište koje se nikad nije ugasilo.
Kad se jutrom nad Kotor Varošom razlije magla, a sa Vlašića siđe tišina, kao da se čuje njihov glas — tih, ponosan i vječan: Nismo mi pali, mi smo ostali — u svakom kamenu, u svakom dahu slobode, u svakom djetetu koje nosi srpsko ime.”
Zato se danas, kad se spomene Republika Srpska, mora spomenuti i njih — 305 najboljih sinova Kotor Varoša koji su na oltar otadžbine položili ono najvrednije što su imali. Oni su naš ponos, naša savjest i naš zavjet.
Dok je Srba u Kotor Varošu, dok se zapali svijeća za njihovu dušu, Republika Srpska će trajati — jer je zalivena njihovom krvlju i blagoslovljena njihovom žrtvom.
Slava im i hvala.
Danilo ĐURIĆ
Otišli su u besmrtnost i nezaborav,305 ratnika na nebeskoj straži.
BiH nije muslimanska drzava i fakticki kao takva ne postoji iako ima muslimane tako da jebes takvu zemlju u kojoj muslimani nemaju drzavu a jebes i njih u kojoj Srbi imaju drzavu.Hrvati su ni na nebu ni na zemlji u Herceg Hrvatskoj.
Oni su za vas heroji, uz cetnicko postovanje i svu im slavu,oni su vas odrzali i dali vam to sto ste uzeli sebi i oteli,pobili i rastjerali muslimane.Njima se mora odati svaka pocast i zasluzili su je a nas muslimane neka bude stid i sram sto nakon ubistava koji ste vi Srbi pocinili prihvatamo sva ponizenja umjesto ponosa i postali smo totalna mizerija od ljudi i naroda tako da evo javno kazem da je steta sto nas niste jos vise pobili, zasluzili smo.Narod potpuno nesposobam za bilo sto i jedino sposoban da svome otkine glavu. Da, to smo muslimani.Isti smo psi koji kevcu i i gori od nje same.laju okolo, narod koji se boji sam sebe i svoje drzave.Sramotno.Vi cetnici ste se udruzili i stvorili svoje, mi muslimani necemo nikad.To sto nam radi izmisljena drzava i zrtvuje svakog svog branioca, onemogucuje, ne samo kao izmisljena drzava nego i oni koji su ostali zivi su isti kao drzava i gori od nje same.To je stanje muslimana i u Bosni i van Bosne. Svugdje u svijetu ali i u kuci, u po porodice.Vjerovatno im zao sto nisu i oni Srbi.
Slava im i hvala!
Comments are closed.