MILVOKI, 1. marta – Alo! Nešto krči… Ponovi… Sad se bolje čujemo… Šta si ono htio reći?
Ovako je to mučno bilo davno nekada kada su ljudi sa nekim u komšiluku, a još gore sa sinom u studentskom domu tamo u nekom gradu, ljudi vodili telefonske razgovore. Kako je bilo telefonom voditi razgovor preko okeana – mnogi znaju. Šuštalo je, krčalo je i grmilo kroz te tanke ili debele žice telefonije.
Danas svako dijete nosi ”pametni” telefon u džepu. Mnogi i dva. Čujemo se, vidimo se, onda kljucnemo da se uključi kamera i sa druge strane telefona, pa pokazujemo i kuću, i dorište, i kucu i macu, i cvijeće, i slike na zidu, i sve čim želimo da se hvalimo. Nije kao nekada: unučad su odrastala ”u tuđem svijetu”, a da ih baka nikada nije vidjela. Danas je to neka druga priča. Mnoge bake, sjedeći na međi na pašnjaku, raduju se u razgovoru sa ”sunce bakino”, ”uživo” i slikom i tonom, iako su ”Tamo daleko”. Više nisu tako daleko.
Nema više prekida veza zbog iz nestašluka razbijene porcelanske čašice na telefonskom stubu kraj puta, lopovski odsječene žice u dužini od pedeset ili više metara i sličnih uzroka. Sva ta sokoćala danas rade bez tanjih ili debljih, kraćih ili dužih žica. Istina, često se može čuti: požuri, baterija mi je pri kraju. Takva izvinjenja ponekad su i lažni razlog za prekidanje veze. ”Daj, skloni se, nemam ja sa tim ništa, sad ne mogu da ti to kažem” i sl., misli u sebi sagovornik i tako izgledaju neizgovoreni krajevi razgovora. Najlakše je reći da je baterija pri kraju.
Međutim, još uvijek postoje smetnje, miješanja talasa, preopterećenja mreže, usporen preopterećeni ”bafering”. Strpi se, čekaj, pa uključi ponovo. To ti jedino rješenje. Ili, koliko ti je sokoćala uključeno na isti modem ili ruter?, itd.
Ima jedan provajder/kreator bez kojeg ni jedno ovo sokoćalo, a ni jedna komunikacija i sredstva koja iste omogućavaju, ne bi bila moguća. Ljudski mozak! Toliko savršen kompjuter da čak ni on sam takav kakav je nije u stanju da konstruiše savršeniji, sposobniji, dalekosežniji i komplikovaniji. I nikad neće ni moći da nadgornja sebe. Ja i ne znam zašto ga zovu mozak. Svaki mozak ja zovem ispostava, filijala živoga Boga. Život!
Odakle ovaj moćni kompjuter dođe? Dođe od Svemoćnoga Tvorca Boga. Sve ono drugo što gore pomenusmo niko nije izmislio, niko nije stvorio. Sposobnošću danom od Boga čovjek je koristeći taj Božji računar u sebi samo otkrio postojeće a do tad skrivene tajne, sve jednu po jednu i nikad kraja, izmjerio, povezao i postao korisnik svega toga, što u suštini nije njegovo. Posuđeno mu je samo na korišćenje za njegovo dobro.
I pored svih tih savršenih otkrića, česte su smetnje (interference), prisutni su prekidi i teškoće na svim ovim međuljudskim vezama!
Ali, ima jedna veza, jedna mreža, koju čovjek nije ni izmislio ni otkrio, za koju nisu potrebna bilo kakva fizička sredstva, bilo kakve studije ili bilo kakva vidljiva sredstva komuniciranja, niti, pak, fabrike u kojima se sokoćala proizvode. Ima jedna veza koju niko i ništa ne može da omete, u koju niko ne može da se umiješa, koja se ne kupuje, koju su oduvijek imali svi ljudi ovoga svijeta, bez obzira kojoj i kakvoj naciji ili državi pripadali i koliko siromašni ili imućni bili. Ovo je veza koja nikad ne može da bude preopterećena, iako su od kad čovjek postoji nebrojeni bilioni korisnika bili umreženi, bili korisnici, bez da plaćaju račune za usluge. Bili su, jesu i biće umreženi do kraja ovoga svijeta.
Ta veza je duhovna, spasonosna, prosvjetiteljska, individualna, cijeloga života omogućena i zagarantovana. Veza između Gospoda Boga i svakog živog ljudskog stvorenja na ovom svijetu. U tu vezu ne može niko i nikad da se umiješa, da je omete, da je prekine ili, pak, da u nju umreži nečiju drugu. Sa ovom vezom nemaju ništa niti mogu da imaju ni javne ni tajne službe, ni banke, ni parlamenti, ni komiteti, ni vrhovne komande, ama baš niko.
Ova veza ponuđena je svakom čovjeku, za nju se ne plaćaju računi po trajanju ili snazi korišćenja. Ona je besplatna. Međutim, kao ni u kom drugom slučaju u ovom svijetu, grdno se plaća ukoliko se otkaže ”pretplata” na korišćenje. Snadbevač nikad nije preopterećen ili zauzet, nudi nam direktnu vezu bez umrežavanja, našega dobra i spasenja radi.
Normalno, radio-stanica emituje svoj program, a mi ga slušamo. Da, slušamo ga ukoliko nam je radio prijemnik uključen. Ustvari, ne samo da mora biti uključen, već mora da bude podešen na određenu frekvenciju. Nije li tako – veze su prekinute. Radio-odašiljač i dalje radi, međutim ko se ne uključi i ne podesi frekvenciju od svega ovoga nema nikakve koristi.
Naš nebeski Snadbevač ne prestaje da nam ”emituje” radost, ljubav, veru i nadu. Ne ispostavlja nam račune za pretplatu. Sve račune svih ljudi prije nas, naše i svih onih koji će doći platio je Hristos na Krstu. Volio bih da vidim gdje i ko to na ovom svijetu nudi i najsitnije usluge bez naplaćivanja.
Istina, i u ovu vezu mogu da se umiješaju smetnje, i ova veza može da se izgubi. Može samo ako čovjek tu vezu ne želi, ”otkaže pretplatu” i uključi se u neku drugu mrežu. Svaki takav čovjek može samo da liči na padobranca koji nakon iskakanja iz aviona, a ima padobran spreman za otvaranje, odluči da ne povuče ručicu. Zna se, takvome slijedi samo propast.
Pored toga, o Bože moj, na nesreću ovoga svijeta, mnogi su ovu spasonosnu vezu otkazali i ukopčali se u đavolje mreže. Zadužuju se i plaćaju za pretplatu u korišćenju svih mogućih savremenih veza navedenih ranije, ne znajući koja je ”nagrada” za to.
Treba priznati, sva dostignuća savremene tehnologije sačinila su po sve nas korisna sokoćala, ali i nečastivi se upisao kao partner u poslu. Ko se odrekne one vječne, spasonosne i besplatne veze sa Nebeskom mrežom i nju zamijeni talasima smetnji i prekidâ, biće kao onaj koji neće da otvori padobran, a zna da nema krila kako bi mogao leti.
Prema tome, uključuj prijemnik svoga srca, podešavaj frekvenciju svoje duše i –
OSTANI NA VEZI!
Piše: Protojerej – stavrofor Dragan Veleušić, stalni dopisnik ”Glasa Kotor Varoša” iz Milvokija (SAD)
