KOTOR VAROŠ, 19. decembra – Čovjek je rođen da živi, da se kreće, odlazi i vraća. Mnogo puta taj odlazak je zauvijek ali kako je neko rekao: ”Gdje god da idete, bez obzira na vrijeme, uvijek donesite svoje sopstveno sunce”.
Grabovica, najlepše selo na svetu. Mnogi će na ovu konstataciju podići obrve, ali Bože moj, svako ima pravo na svoje mišljenje i stavove. Ono što neće moći biti predmet rasprave je to da će svaki rođeni Grabovčanin, za svoje selo, svoju rodnu grudu, reći da je NAJLEPŠE NA SVETU!
Čak i da nikada niste čuli za ovo selo u pitomoj dolini reke Vrbanje, ako ikada u njega kročite, proći će vas trnci i zastati dah od lepote prirode i zdrave okoline.
Iskreno, o Grabovici se malo zna. Nije u istoriji bila predmet interesovanja, te je njeno postojanje bilo na marginama opštine Kotor Varoš i sreza Banja Luke. Tako da se u istoriografskom smislu može reći da je ona deo te priče.
Opet, složićete se da ima i svojih posebnosti, svojih čari, pa čak i tajni, po čemu je jedinstvena i sa ničim se ne može uporediti.
Hroničari u prošlosti nisu preterano zalazili u dolinu Vrbanje iako im je ona kao na dlanu nudila blaga prirode i fascinantne lepote, kako same okoline, tako i samih ljudi koji su, po legendi, dobili i nadimak ”poprijeki”, a oni malo bliži brdima Grabovačke rijeke i ”vrovci”.
To ”poprijeki” nije zbog preke naravi, već kako su stari sa kolene na koleno prenosili a ostalo je kao urbana legenda, što su ”poprijeko gurajući badanj niz šumu, sekli svako stablo koje im se našlo na putu”.
I sve tako do destinacije zvane vodenica, odnosno mlin u grabovačkom žargonu. Nažalost tih mlinova je danas zanemarljivo malo ili ih gotovo i nema jer su razvojem društva izgubili smisao i oni koji su opstali, melanholično služe da potsete na vremena stara i prošla.
A ovo ”vrovci” je simbolika života u vrhovima gde se slovo „h“ u reči ”vrhovci”, dijalektički nestalo da bi toj reči dalo grabovački izgovor.
Da ne ulazim dublje u analuzu kako, gde, šta i tako dalje, došao sam na ideju da bismo mi, koji smo rođeni u ”najlepšem selu na svetu”, mogli na neki način Grabovicu vratiti na mapu sveta iliti, ostaviti naraštajima koji budu dolazili neki pisani dokument koji bi trebao da taj kraj otrgne od zaborava.
Dakle, da se u mukotrpni posao pisanja i prezentacije Grabovice kroz monografiju, taj gigantski poduhvat uključi što veći broj ljudi koji su rođeni, odrasli ili imaju bilo kakvu predstavu o ovom pituresknom selu. Prosto, svi koji imaju sentimenta i empatije prema Grabovici. Svi koji imaju šta da ponude u smislu starih fotografija ljudi, prirode,
događaja… dokumenata, priča, prošlih i sadašnjih… dobro su došli. Time će monografija u vidu knjige biti bogatija i sveobuhvatnija.
Ovaj posao bi trebalo da se završi do sredine 2026. godine, te da monografija ugleda svetlost dana i postane obavezna u svakoj grabovačkoj kući, u kući svakog Grabovčanina gde god se nalazio na svetu.
Neće to biti neko kapitalno delo, ali će biti ako ništa drugo, polazak sa mrtve tačke, pokretač i inspiracija za neke druge, bolje i jače poduhvate u budućnosti.
Takođe se nadam da će i biblioteke i knjižare, kao i crkva kao duhovni predvodnik, imati razumevanja za ovu, pored svega i – humanitarnu akciju, jer će ceo posao i angažman autora i saradnika biti striktno na dobrovoljnoj bazi, bez materijalne koristi što, na kraju krajeva i sam podnaslov knjige sugeriše – ”Grabovčani najljepšem selu na svijetu”.
Na kraju, još da napomenem da će na monografiji biti angažovani ljudi raznih profila i profesija od kojih se očekuje da daju svoj doprinos. Konačno, knjiga neće biti neka zatvorena priča, nego će u pisanom i digitalnom smislu biti sačuvana i ostavljena nekim drugim pokolenjima da je dopunjavaju i obogaćuju novim sadržajima.
Najvažnije je da se krene. Svi koji imaju predloge, dokumente, fotografije ili bilo šta što bi moglo pomoći ovoj zamisli, mogu se obratiti na: info@glaskotorvarosa.com
Rade BERAK