Rade Bunić: Manimo se prošlosti u ime budućnosti

0

CIRIH, 10. jula – Pričao mi je djed: Sokole moj, nijedna nije nosila, da prostiš, gaće, pogotovo ljeti. I šta da ti kažem – dešavalo se. – Ko djede, koga – pitam ja naivno. A moj djed, mudar kao i većina ljudi toga doba, kaze: E to se, moj Deli Radivoje, ne priča. Svakom je lakše da se ne zna…

Ideja ovih huškaca, što traže da se službeno jedan cijeli narod proglasi genocidnim je, samo u prvi mah, nevjerovatna.

Kada se malo trezvenije pogledaju činjenice, odmah je jasno da su oni što su na vrhu brijega zamotali crni kamen u vlažni snijeg, pa ga
lagano pustili  niz balkanska brda da bi  na dnu brda postala ogromna ledena kugla… Kugla smrti, izgubljenih domova, porušenih kuća i života, zgarista, zla i beznađa!

Jasno je da oni i ne mogu ništa drugo nego nastaviti podgrijavati mržnju, zlu krv i beznađe – pogodno tlo za nove sukobe, koje
oni trebaju i na Balkanu i u Libiji, Tunisu, Iraku, Siriji, Ukrajini. Svuda gdje postoji “višak” energije, koju tamoživeći praznoglavci ne znaju koristiti i u neke druge svrhe. Osim  za mržnju, bitku, boj, inat, osvetu i rat. Jedni protiv drugih. Svoji protiv svojih. Komšije, dojučerasnji dobri ljudi pretvaraju se u hijene.

Svako od nas, bio Srbin, Hrvat ili  Bošnjak to vrlo dobro zna. Nemojmo se praviti  i dalje ludi. Svi dobro znamo za nedjela “onih drugih”, ali i za svoja vlastita. Svi znaju ali neki “znaju malo više”. Svi su čuli za Srebrenicu. Tamo su se dogodila zla djela.

Sigurno, nema sumnji. I cijeli svjet je “obaviješten” da su to ucinili Srbi. I svi koji su okaljali ruke moraju odgovarati! Dakle, savršeno je radila propaganda. Domaća ili od već pomenutih huškaca. Jer svjetski mediji su u njihovim rukama.

Ali, znaju li svi za Serdare, Kravice, Zagone, za nebrojena srpska stratišta? Znaju li za  Pakrac ili cijelu bilogorsku regiju?

Znaju li za Ozren, gdje se srpskim glavama igralo na male golove??? Znaju li za  Liku, Baniju… Znaju li za trgovinu srpskim organima negdje u Albaniji?  I tamo su počinjena zlodjela. Sigurno, nema sumnje! Ali, zna li se ko je tamo počinio  zlodjela?  Malo se manje zna! Ili malo manje
hoće da znaju oni koji bi to trebali znati. I oni koji su tamo okrvavili ruke trebali bi odgovarati.

Ne daj Bože da me svrstaju u genocidne. Pa moj djed bi se prevrnuo u grobu. Njemu je kum bio Omer Đubo.

Samo POMIRENJE i PRAŠTANJE, uzajamno, otvoreno, iskreno i pošteno može donijeti neki tračak nade na Balkanu. To moraju znati svi  narodi na Balkanu, a ovima sto zavađaju, potpiruju i guraju ponovo grudvu mokrog snijega sa vrha ledenog  brjega, jednom za uvjek treba reći: Hvala!
Ne trebaju nam vaše deklaracije.Trebamo radna mjesta, puteve, škole…

Ja bi na kraju rekao: PROGLEDAJMO! Ne dao Bog da zanemarujemo i jednu žrtvu, na bilo kojoj strani, jednu majku ostalu bez sina, jednu porodicu ostalu bez doma, ali….

Manimo se prošlosti u ime budućnosti.

Rade Bunić

PODELI