Rade Bunić: Mornar u pogrešnom moru

0

CIRIH, 10. februara – Većina iz moje generacije imala je svoje  „čegevare i ostale prevare“. Sjedilo se uz  neke vatre  ili pored mora uz gitaru, “u ime svih nas iz 50 i neke“, a, „Jesen stiže dunjo moja“ smjenjivala je ’’Ne lomite mi bagrenje“.

Onda su dosle „Devedesete, tužne i nesretne“ kada „Svako pleme crta granicu i želi svoju istorijsku stranicu“, a „Brkati majori samo znaju vikati-pali“. Sad neke druge vatre plamte, heej komadante. Tako smo te poštovali i cjenili.

Nakon silnih izvinjavanja, i kojima smo krivi i kojima nismo, doplovio je ’’panonski mornar’’  tako i do Banja Luke. I nasukao se na Kastelu, Čuvenom rečenicom na kraju tog koncerta „Vidimo se ponovo, kad ovdje budu svi oni kojih sada nema“. U prvi mah fenomenalna Poruka.

Svi normalni ljudi bi željeli da svi budu tamo gdje trebaju biti. Ali je mornar zaboravio, „povezane zastave“ tih koji sada tu nije bilo. Nije jasno šta su oni tada, time željeli? Ili da tu ne bude njih ili onih trećih? „Živjeti smo mogli kao pravi ljudi, al’ da ne bi Alija Tuđmanove ćudi“, pjevali su tada naivni i lakovjerni, duboko vjerujući u „bratstvo i jedinstvo“.

Da li je to znao naš mornar ili nije, ali njegova poruka je bila – genijalna. Poznajući ga, vjerovali su mu. Banja Luka je čekala. Čekala da takvu istu poruku pošalje u zagrebačkoj  i splitskoj areni, u Gradskom vrtu u Osijeku. Čekali su da takvu istu poruku pošalje u sarajevskoj  Skenderiji, u  Mostaru, Tuzli…

Da i tamo zakaže novi susret „Kada  tu budu svi kojih sada tamo nema“. Ali nije dočekala i onda mu je zaprjetila (potpuno bespotrebno i besmisleno) nekim „metkom koji se čuva za njega“. Nikada Banja Luka nije bila niti će ikada biti – takva!

Ali, eto, našao se neki pakpa (koji mu je poslao tu poruku) i svi su to jedva dočekali da kažu ’’Evo kako su ratoborni ovi u Banja Luci’’.

Ali, mi znamo kakvi smo. Znaju li oni kakvi su, tamo, gdje mornar nema petlju „poručiti“, što je slobodno poručio u našoj Banja Luci?

A onda dolazi šlag na premasnu, pokvarenu, tortu od koje popušta najpošteniji organ u ljudskom tjelu. Taj organ je zadužen za – ljubav. Ne za zlo.

Kao i njegovoj kopiji s druge strane Dunava, koji se, (raspamećen i napaljen, sa takođe prepariranim pomenutim organom) kandiduje za „Precednika Rvacke“, koji bi prekopavao Jasenovac i izbrisao ćirilicu?! Ne dirajte mu  po ravnici, dok on  tambura po Americi.

Elem, naš Mornar, posle ugrađena dva – tri bajpasa, umjesto spuštanja lopte, umjesto topline, blagosti i oprosta, dalje igra po žici, dira u „svetinje“, među kojima je i njegov kolega po struci i zanatu. Smeta mu, jelte, što Čola beskrajno puni Arenu, pa umjesto otvorene zlobe, zamjera Zdravku što mu ne vire dlake iz nosa i ušiju?! Ta zaboga, ta kako da bude tako uredan, trebao bi olinjao biti i očerupan kao što sam, jeeelte, i sam?!

Zaboravio mornar da Bog svakom dijeli po zasluzi. Nekom olinjalo, djedovsko, namćorasto, a nekom mladoliko i nasmijano lice. Zavisno o tome šta ko nosi u srcu!

Zdravka vole svi, zato što je svuda isti, a naš mornar ima malo poremećene kriterijume. Po svojima lako pljuje, a one druge dobro pazi da slučajno ne nagazi. E moj mornaru, u pogrešne vode si uplovio, ali još ima nade. Kao što si i sam rekao, u ovim produžecima još možeš da daš gol. Da postigneš poen. Probaj. Barem probaj! Da, eto, vidimo, kako će reagovati tamo, u Zagrebu i Sarajevu, kad im poručiš, ono što si u Banja Luci poručio. Baš smo znatiželjni. Šta će oni tebi poručiti?! A mi ti želimo, kao tradicionalno dobri domaćini, puno zdravlja i što brži oporavak. I da nam, što prije dođeš. Čim njima poručiš isto što si i nama poručio!!

Rade Bunić, stalni dopisnik ’’Glasa Kotor Varoša’’ iz Ciriha

 

PODELI