CIRIH, 7. februara – Čini mi se da u svakoj kolumni moram naglasiti da sve što pišem to je iz CH – perspektive. To znači da je jasno i meni, a i svima drugima, da Balkan nije Švica i da sve to na Balkanu “ne važi”, ili kako se popularno kaže “ne pije vode”.
Tako će vjerovatno biti i u ovoj kolumni, o nečemu što je stvarno svjetsko, a naše.
Upravo na primjeru Novaka Đokovića trebali bi se učiti mladi ljudi sa prostora EX-YU. Pored toga što je najbolji na Svijetu, u onome što radi, a to je sport – tenis, ovaj mladi i daroviti čovjek, u svakoj svojoj izjavi, na bilo koju temu, nastoji biti pristojan, fin, odmjeren, racionalan i nadasve kulturan.
Sa velikom pažnjom cjeli Svijet prati svaku njegovu izjavu, jer dolaze od nekoga ko se dokazao u onom što radi. Čije riječi ne idu u vjetar. Kada govori o tenisu, o rivalima, sudijama, uslovima rada, svjetskoj politici…
Nedavni intervju, koji je dao u Melburnu, izazvao je veliku pažnju svjetske javnosti.
Na pitanje o mogućem suživotu na prostoru Ex-Yu rekao je da on u sebi vrlo lako može zamisliti “neku novu Jugu”. Naravno, svjestan i stvarnog stanja (primitivne) balkanske svijesti, interese jačih da vladaju manjima, usitnjenima. Naglasio je da je to na nivou nestvarnog, neostvarivog njegovog sna.
Interesantno je da su na Balkanu, o kome on priča s ljubavlju i poštovanjem, njegove izjave dočekane na nož.
“Vidi ti njega, on bi stvarao novu Jugu, on bi mirio Srbe i Hrvate, on bi dogovor, on bi mir, on bi suživot…
Ali ne… Ne brate. Mi bi i dalje da se pljujemo, da se mrzimo, da stalno jedni druge podsjećamo na “ratne podvige”, izgubljene bitke.
Na ratove koji su nam donijeli odlazak naše djece u zemlje koje su našu srušile,
kao i brojne druge – male i siromašne zemlje po svjetu. Afganistan, Irak, Libiju, Siriju… I djeca iz tih zemalja, lomatajući se preko ilegalnih granica, moraju odlaziti i tamo gdje odlaze raditi maksimalno i zarađivati minimalno.
A Novak Đoković nam tako jednostavno, tako logično, poručuje ono što svakodnevno gleda i doživljava. Upravo u tom ili na tom Zapadu.
Nigdje nema “čiste” ni države ni nacije. Svugdje, na tom Zapadu – Amerika, Njamačka, Švedska, Švajcarska, Austrija, Slovenija – ljudi žive zajedno, jedni sa drugima i jedni pored drugih. Zašto to nije moguće i na prostoru EX-YU?
Gledajući ovih dana dvije paralelne “pojave” u Srbiji i Hrvatskoj, sasvim je realno očekivati da za mlade na tim prostorima ipak ima nade…
Rade Bunić, stalni dopisnik ”Glasa Kotor Varoša” iz Ciriha
