Rade Bunić: VELIKI NOVAK ĐOKOVIĆ I MALI NIKOLA JOKIĆ

0

CIRIH, 27. jula – Spadam u one, koji  nipošto ne djele ljude na “velike ili male”. To je specijalitet Balkana –  veliki Srbi, veliki Hrvati, Bošnjaci… Ljudi se dijele u te dvije kategorije na osnovu njihovih djela. Ili su ljudi (veliki) ili su gnjide (mali).


Ove Olimpijske igre u Tokiju, i pripreme za njih, izbacile su na površinu, upravo takvu diferencijaciju, kod sastavljanja olimpijskog tima  Srbije.

Na jednoj strani imamo velikog Novaka Đokovića, koji i pored svih svojih obaveza, sponzorskih ugovora I reklamnih obligacija bez razmišljanja stavlja sebe i svoje usluge olimpijskom timu zemlje koja ga je rodila, podigla i donekle razvila u ovo što je danas.

Na drugoj strani imamo  “malog” Nikolu Jokića, poniklog u Somboru, koji je izrastao u jednog od najboljih košarkaša na planeti. Maloga, ne po nekom “rodoljublju”, nego obavezi da pomogne zemlji koja ga je odgojila, da se plasira na OI. U sportu koji on fantastično obavlja za Denver.

Poznati su zahtjevi koji NBA liga nosi sa sobom, ugovori, obaveze prema klubu, klauzule… Igrati za tamo neku malu, sićušnu Srbiju, povrijediti se, rizikovati…Za vlasnike i mecene te mašinerije je neprihvatljivo. Još uz to, momak od toga živi, uskoro dobija prinovu – skoro da su i prihvatljivi razlozi.

Upravo ovdje dolazimo do te ključne podjele na velike i male. Ljude ili one druge.

Nije zanemariva činjenica da apsolutno svi sportisti sa Istoka, a posebno iz Srbije, imaju “specijalni tretman” na Zapadu (gdje se sve i odvija). Primjer Noleta je najslikovitiji. Bilo gdje da  igra, oni ne navijaju  za  njegovog protivnika, nego navijaju protiv njega. A to je ogromna razlika. Noseći godinama taj “teret” , Novak Đoković je postao ikona otpora nepravdi, nekorektnosti.

Uz to na vrlo korektan, iskren i sportski način ističe zemlju iz koje dolazi, kao i nepravdu koja joj se (objektivno) godinama čini. Polazeći od bombardovanja 1999. godine, koje je lično doživio (i preživio) kao mali dječak, pa do “projekta” upornog “genocidisanja” Srbije i Srba kao naroda, što je nekorektno i tendeciozno.

Ko će, kako i gdje barem pokušavati dokazati suprotno, ako ne svjetski (a naši) poznati pripadnici našeg naroda? A u te i takve spadaju, sasvim sigurno,  Novak Đoković, ali svakako i Nikola Jokić.

Bez obzira na njegov lični  “uspjeh” u NBA, na slavu i bogatstvo, i njegovi naslednici će se tretirati kao “genocidni” ako i on lično ne doprinese da se lavina neistina i laži nesmetano razliva ovim nekorektnim i pokvarenim svijetom. Ako i sam, uz svoje sportske, svijetu ne predstavi i one druge, ljudske vrline naroda iz kog potiče.

S njim bi se košarkaši Srbije prošetali grupom, bez njega se nisu ni plasirali. Zato, dragi Nikola, jesi veći (fizički) od Đokovića, ali si kao čovjek manji od makovog zrna.

Taman toliki da te Amerikanci stave na drugu stranu svoje monete. Pravo rečeno, za nas i ne bi bilo neke velike štete.

Rade Bunić, stalni dopisnik ”Glasa Kotor Varoša” iz Ciriha 

 

PODELI