CIRIH, 11. oktobra – Brojni portali i pojedinci pišu ovih dana ode preminuloj legendi Halidu Bešliću. Ja imam potrebu posvetiti mu ovaj tekst, ali na malo drugačiji način. Vrlo je indikativno koliko su na društvenim mrežama jake reakcije povodom njegove smrti.
Iznad svega dominira sintagma “dobrog čovjeka”. Potpuno isto u svim krajevima regiona, koji je inače imao svoje ime, a koje je i Halid uvijek s ponosom izgovarao. To samo dokazuje koliko smo svi skoro pomireni sa činjenicom da danas glavnu riječ, svuda oko nas, vode loši ljudi. Zaista je sve teže sresti dobrog čovjeka, kao što je bio Halid Bešlić.
Prvi put sam ga sreo na ZOI 84 u Sarajevu, na Alipašinom polju. U kafani je pjevao Ćazim Čolaković, a Halid je, sjedeći sa društvom pored našeg stola, “uskako” da pomogne kolegi.
Pošto smo mi bili omladinska ekipa iz Zagreba, stalno se trudio da nam bude “domaćin”, objašnjavao nam, upoznavao nas sa sarajevskim duhom.
Drugi put smo se sreli osam godina kasnije, krajem 1992. godine, u Švajcarskoj, u klubu kod Ese Samardžića. Gostovao je zajedno sa Zdravkom Čolićem i Halidom Muslimovićem. Nisam siguran da me je prepoznao, ali pošto je opet naš sto bio odmah do njihovog, prišao sam i rukovao se, grleći se sa svima. Halid je, onako utučen, tužan, kao i svi mi zbog svega što se događalo tada u BiH izgovorio: “Vidi jarane ovog belaja, pored nas ovako dobrih i lijepih ljudi, koji se, ne pitajući ko smo i šta smo, grlimo kao braća”.
Ta rečenica, ustvari to pitanje, mi se sad vratilo u punom značenju. Toliko običan, jednostavan, a tako veliki čovjek i pjevač.
Kako je moguće da već 35 godina, svi mi iz bivše Juge, dozvolimo da nas vode najgori među nama? Da nas zavađaju, namjerno sijući mržnju i netrpeljivost? Kako je moguće da, pored toliko pametnih sposobnih, dobronamjernih i dobrih ljudi, politiku i narod vode samo oni najgori?
Sve ovo sada, vezano uz Halidov odlazak, mene neodoljivo asocira na djetinjstvo, na zavičaj i ambijent u kome sam odrastao. Borci, moje čisto pravoslavno selo. Tamo ispod Uzlomca su Garići, čisto muslimansko, a dole preko Vrbanje je Orahova, čisto katoličko selo. Kao i Halidovi Vrapci kod Sokoca. Izmješani, pomješani, jedni kraj drugih.
Halidu u bolnicu kruške ”jeribasne” nosi komšinica Daliborka Ponjarac, a ne neka Zehra, Zilha…Vozi ga već 25 godina vozač Vlado, ne Huso ili Haso.
Maslovare, osnovna škola, u klupi sjedim sa Halidom Aganbegovićem. On donosi suve šljive oko Bajrama, a ja suvo meso oko Božića. Znali smo dobro, nije da nismo, ko je ko, ali nam to nije smetalo. Nije nas zanimalo. I uopšte nije bilo bitno.
Vozili smo se konjskim kolima. Ćorin lug natovare se Borčani i Kalamande. U Obodniku ulaze Orovčani, dalje Vrbanjci, uskaču oni iz Večića, pa onda Rujevica. I svi se vozimo zajedno, u istim kolima do čaršije.
Svi jedemo iste ćevape na tržnici. Svi pijemo isti Nektar u ”Bobasu” i tačno znamo da će Zilha i Haso otići u đžamiju da klanjaju, da će Ivo i Kata ići u katoličku, a mi, samo preko puta, u našu pravoslavnu crkvu da se pomolimo. I to je laž da se nije smjelo. Nije nas zanimalo ko je ko, nego kakav je ko. I poštovali smo to.
Kao što ni Halida Bešlića nije zanimalo do smrti. Do zadnjeg nastupa, baš u Banjaluci.
Zanimalo ga je, kao što i mene zanima, jedino jesi li ili nisi čovjek.
A Prvi poljubac, Miljacka, Lavanda i Romanija svima isto zvuče i svi isto uzdišu.
Rade BUNIĆ, stalni dopisnik ”Glasa Kotor Varoša” iz Ciriha
Ja sam rodjeni Kotorvarosanin, rodjen sam pred kucom, u avliji, majka me rodila dok je cijepala drva i tu sam istinsku pricu vec napisao. Rodjen sam u naselju Blatnjak, Donji Varos, kasnije ulica Anke Tesic broj 9. Kotor Varos je bio moj kao i svih ostalih, od djetinjstva u Kotor Varosu,osnovne i srednje Ekonomske,poslova s kojim sam se bavio, aktivni omladinac, clan Predsjednistva Omladine 12 godina, 2 x Komandant ORB “Dragan Bubic”,prvi pjesnik Kotor Varosa, zbirka pjesama “Doslo vrijeme”….Sekretar Mjesne Zajednice Kotor Varos, igrao kosarku u “Mladosti”,odlicno igrao mali fudbal za koji nisu znali da igrao a rijetki su znali….bio bolji tada od svih kasnijih igraca Mladosti….ali mi Sefko Dizdar nije dao da ugram, sprecavao me na svakom koraku, inace bih bio najbolje lijevo krilo Mladosti-on me otjerao iz juniora….Ozenio sam se, dobio dvoje djece, sina i kcerku, zena mi je bila geometar u Katastru…..Zivjeli smo u potpuno novoj porodicnoj kuci u Blatnjaku sagradjenoj na mjestu stare kuce, ispred koje sam rodjen….Nema koga nisam ja ni ko mene nije znao u Carsiji….a onda dodje 11 juni 1992,,,,,sve se okrenu….upadose Srbi i okupirase Kotor Varos. Caskom posla…..sada sam u Americi, nasa kuca je prazna i urusava se….nikog nema u njoj. Stoji sama i pusta, siblje okolo…..salju mi slike u Ameriku.Ja nisam bio u kuci od 11 juna 1992….Jos sam ziv……pisac.Ljudi ne vole moja pisanja, kazu da ih ja zavadjam…..vec sam pisao da nista nije vjecno i ako ljudi sada to ne sjvate kroz Halida, tebe,mene, nas-nista se nece promijeniti dok Srbi ne promjenu svijest o jednakom postojanju svih nas..ovako u Kotor Varosu su ostali repovi rata koji vladaju i to sto me iritira sta se radi i pise, o nama, muslimanima…..gdje se u svim manifestacijama istice golo srpstvo umjesto Halida….
Hvala puuno na ovim divnim Komentarima. Zaista me raduje da se svi pocnemo gledati kao LJUDI .. a ne da se djelimo,po bilo kojoj osnovi , kao Ovce u Toru !!
A poruka za „ Pisca“ i sve ostale: Primjer Enisa Beslagica nam na najbolji nacin POKAZUJE PUT!! Nema malodusnosti, nema predaje. Nedao Bog da POKLEKNEMO do kraja mi , NORMALNI, pred onim „ drugima“, koji su ocito sad docekali njihovih „5 minuta“ !! Ali dolazi i nasih „10 minuta“
Trebamo i moramo vjerovati u KATARZU !!
Kao i uvijek Rade nas odusevljava. Nevjerovatan taletan za pisanje, rjecnik jednostavan da ga svako razumije. A ono o cemu pise tek pokazuje njegovu sirinu i kosmopolitizam.
Pusteni su lopovi iz Zatvora da naprave paniku medju narodom.I onda je pocela pljacka i ubijanje.Mislim da ne treba napominjati ko je to radio kod nas u Kotor Varosu!
dobar i tacan tekst u potpunosti a radi se upravo da najgori su svugdje, nije to vlast nego dobri ili nece ili nemaju snagu da ih sruse ili im odgovaraju na vlasti, fakticki stanje drustvenog pakla je svugdje, stanje ljudi jos gore i meni je nejasno zasto se sve ti ne skloni….na bilo koji nacin…..da li se to opet racuna na strah jedni od drugih a prije na to nismo ni pomisljali jedni medju drugima kako kazss iako se znalo ko je ko i sta je sta a ovako mescini nikom nema vise lijeka-nije to odnos medju jednima, medju svima je i uporno svi isto forsiraju mjesto da se to makne s mjesta ali ucinjenoj stvari lijeka nema, odlazi nam raja….
Comments are closed.