RADE BUNIĆ: ZDRAVKO ČOLIĆ, SVJETLO, PUTOKAZ i CILJ

1

CIRIH, 19. decembra – Već na Aerodromu Kloten u Cirihu, kada smo prošli kontrole , čekiranje i odvojili se u Gate D 39 let za Beograd, osjetila se atmosfera različita od uobičajene. Umjesto staklastih  pogleda uperenih u male kutijice u rukama, većina  djevojaka je veselo mahala kartama za Čolin koncert.

Sa nekom posebnom energijom let za Beograd je bio praćen stalnim javljanjem pilota, gdje smo, kad stižemo, kakvo nas vrijeme očekuje…

Beograd, obučen u prazničko bljestavo ruho, široko otvorenih kapija, prepoznatljivo toplog srca i pozitivne energije, bio je tog vikenda uvećan za nekih 30-ak hiljada. Vesela i nasmijana lica širila su, u vazduhu,  opipljiv naboj svega, što nas čini dobrim i pozitivnim bićima.

Uz miris cimeta, kuvane rakije i roštilja, po Knez Mihajlovoj, svi namćori ovog svijeta, pretvorili bi se u anđele. Svi ratoborni, namrgođeni, pokvareni, zavidni, ljubomorni, kompleksirani i zli, siguran sam, samo jednom šetnjom između ovoliko pozitivnih, bili bi, kao u Trnoružici, pretvoreni u labude.

A onda  su, već oko 15 časova, male pritoke krenule prema Brankovom mostu, prema Ušću, da se spoje u veliku rijeku koja teče prema Štark Areni. Prema hramu, koji je te večeri sijao posebnim sjajem, zato što smo svi dobro znali šta nas čeka ispod njegovog svoda.

Odnosno KO nas tamo čeka?

A njegovo ime je ZDRAVKO ČOLIĆ.

Jednom davno je rekao da je glupo reći, njega ne treba posebno predstavljati. Sigurno, njega treba posebno predstavljati.

Nedavno sam, u šali, napisao da bi Zdravka Čolica trebalo uvesti kao obavezan predmet u škole.

Danas to mislim ozbiljno. I zato mi je pomalo i krivo što su ovi iz ”OKO” magazina, napravili onu emisiju ”Fenomen Zdravka Čolića”.

Kao da su mi uzeli sve ono što bi inače u ovoj kolumni napisao za čitaoce Glasa. Srećom, posebno oni koji me i privatno  poznaju, znaju šta mislim i oduvijek tvrdim, kad je o Čoli riječ.

Ono što je ovaj puta u Areni bilo drugačije od dosadašnjeg je da Čola nikada do sada još nije imao 68 i po godina.

Nikad bolje nije pjevao. Nije puno pričao, ali je širio nevjerovatnu energiju, koja zrači i koja je prenosna, ali čiju ”zarazu” svi volimo. Nevjerovatna i nestvarna slika prepune Arene (oko 16.000 ljudi) davala je nadu da nas ima. Ima još sasvim dosta onih ljudi koji poštuju, cijene i vole sve ono što ljude čini-ljudima. Dobrota, humanost, korektnost, učtivost, finoća, ljepota, nesebičnost, profesionalnost, sve što krasi Zdravka, krasi i one koji ga prate. Koji ga vole i poštuju.

Mlada dama pored mene, Sektor 226, Red Z ,sjedište 5, mi kaže:”Zamislite, molim vas, da na Čolin koncert dođe neko ko nije njemu sličan, taj bi pokvario Arenu, kao bakterija čistu krv”. Ostalo mi je samo da se složim sa ovom predivnom opaskom.

Nebrojeno puta sam ponovio imena poput Raste, Jale, brata ovog ili onog, cice, mice i ostalih “produkata” ovog pomalo šugavog vremena. Znamo i koliko oni imaju “pratioca” na mrežama. Ali, zato i treba, koliko god snage u nama ostalo, da se borimo, da RAZLIKA između njih i Čole bude JASNA!!

I nama, i onima koji prate karleuše i bubamare. Odnosno da se virus ne proširi epidemijski. Ta zaraza nam može zatrovati mladost i budućnost, dok je našoj mladosti, Zdravko Čolić bio lijek. I putokaz i svjetlo i cilj. Hvala  ti Zdravko što si uljepšao život naše generacije, a  današnjoj mladosti ostavio i fenjer i luč.

Na njima je samo da kresnu šibicu i slijede tvoj trag.

Trag u Beskraju…

Rade Bunić, stalni dopisnik ”Glasa Kotor Varoša” iz Ciriha

 

PODELI

1 KOMENTAR

  1. Kako je dobro čitati… Svaku tvoju misao može se pretočiti u sliku 🎶🎶🎶i uživati kao da si tu… Uz Čolu… Bilo gdje. Hvala ti što nam pomažeš da budemo bolji 💕💝😘

Comments are closed.