RADE BUNIĆ: ZOI 84

1

CIRIH, 26. februara – Februar budi u meni mnoge vibracije, možda i zato što sam rođen u tom mjesecu. Kao iz neke davno iščezle stvarnosti, često mi se  javljaju slike februara 1984. godine kada su u SFRJ održane Zimske olimpijske igre.

Grad domaćin je bilo Sarajevo, sa svim svojim okolnim planinama i olimpijskim selima, a domaćin „ZOI 84“, je bila cijela Jugoslavija sa svojom omladinom, među kojom sam bio i ja.

Ne mogu, a da istovremeno “ne ušaltam”  u današnju stvarnost svega onoga što je preostalo od te države, tog društva i na kraju tog naroda! Narod je dobar, sve su to zakuhali i za sve su krivi „strani faktori“! Malo morgen! Nedavna posjeta Vučića Hrvatskoj  je najbolji i najžalosniji demant!

Ne, narode moj, nije kriv niko drugi, toliko koliko smo svi krivi!

Umjesto da se raduju i podržavaju bilo kakav oblik saradnje, taj narod, ta „rulja“, urliče i divlja tražeći valjda nove ratove, nova stradanja i nove žrtve! Nevjerovatno, ali istinito!

I dok Čola pjeva o Podlugovima, sve ostaje tamo gdje je bilo oduvijek i Sarajevo i sve planine, samo što narod nije ostao isti!

Dok na internetu gledam snimke Olimpijade iz 1984. godine, pitam se: zar našem narodu  nije dosta ratova?! Pa valjda nam  je bilo  ljepše vrijeme kada su našu zemlju posjećivale svjetske zvijezde, kao što su  Sofija Loren i Kirk Daglas, nego  danas kada nas posjećuju svjetski „probisvijeti“ i „mešetari“?!

Kakav narod – takva država i vlast ! Svi znamo da se promjene dešavaju na dva načina:  ratom ili mirom.

Ratom, tako što se uzme oružje u ruke, oduzme život nečijem sinu, bratu, ocu i uprljaju pogane ruke tuđom krvlju. U miru, promjene se dešavaju – glasanjem i biranjem na izborima. Olovkom!

Zato, oni što olovku uzmu samo kad glasaju (nažalost i tad pogriješe) trebaju se konačno zapitati koga i zbog čega biraju?! A oni drugi, koji obično ne izlaze na glasanje (a znaju držati olovku) moraju se konačno zapitati dokle i zašto izbore prepuštaju neznalicama?

Kad  konačno, opet budu odlučivali oni što nešto znaju i mogu, tad će ponovo februar biti sunčan, snježan i lijep! A ne sumoran i tmuran, kao stvarnost iznad Sljemena, Avale i Trebevića !

Zima je bila sa puno snijega te davne, divne 1984. godine, mada je Bregaveć tada pjevao: “Osamdesetčetvrta se vuče, o moj Bože, kako grozno vrijeme”.

Da, neki su davno vidjeli dalje i znali više. Ali su, mahom, otišli dalje!

Srdačno vaš,

Rade Bunić, stalni dopisnik ”Glasa Kotor Varoša” iz Ciriha

 

PODELI

1 KOMENTAR

Comments are closed.